Pogrdni naziv za Afroamerikance postao je Google, za Jevreje Skype, Meksikance Yahoo, a muslimane Skittles.
Internet komentari postali su pravo vrelo kreativne mržnje i septička jama netrpeljivosti. Anonimnost je prerezala kočnice pristojnosti i automobil šovinizma juri po autoputovima interneta, kršeći sva ograničenja. Nekad je riječ o liječenju vlastitih frustracija i erektilnih disfunkcija, no u novije vrijeme radi se i o profesionalnim trolovima, ljudima koji skriveni iza anonimnog profila pišu stvari u koje ne vjeruju ni sami, ali to rade zbog reakcija, a ponekad su čak i plaćeni za to. No, krenimo prvo s onima koji to rade iz potrebe, a ne interesa.
Ovakav razvoj situacije mogao se predvidjeti. U svijetu prepunom konvencija o ljudskim pravima, liberalnih demokracija, sve manjeg broja nepismenih, struje i sapuna, teško je javno biti agresivni primitivac koji ima svoje mišljenje o “prljavim Arapima”, “glupim feminacijima”,”lopovskim crncima”, “lažljivim Azijatima”, “kurvinskim ženama” i pranju zuba. Teško je zato jer takvo ponašanje nije tolerirano na poslu, a kako svaki pravi primitivac voli novac više od svojih uvjerenja, onda nije čudo da se mržnja morala anonimno prebaciti na internet. Iznimka su nezaposleni, prerano umirovljeni, lažni veterani i državno uhljebljeni, jer se oni ne boje za posao, a ujedno je lakše mrziti preko interneta kad si pijan do podne.
I stvarno, društvene mreže i komentari na portalima postali su zadnje utočište svih onih koje je društvo zbog njihove niske inteligencije i manjka odgoja potpuno odbacilo. Znate ih. To je onaj momak koji je najbolje igrao nogomet u srednjoj, pa je mislio da je svijet njegov. Znate takve, kad ga je prva cura odbila, sve su postale kurve. Kad ga pitaš što misli o homoseksualcima, kaže da su bolesni i kako ih treba pobiti, a fetiš mu je lezbijski seks. On je kršćanin, ali okretanje drugog obraza je rezervirano za slabiće koji u disku piju batine od njegove ekipe. Nije on stvarno pun mržnje, koliko ljutnje. Nema neku ideologiju, već bijes.
Mržnja je ‘ljepša’ u društvu
U ovoj našoj regiji postoji i taj nacionalni element. Tako da osim vrijeđanja imigranata, žena, drugih rasa ili seksualnih manjina, kod nas se spominje i nacionalnost. To su svi oni CSI znanstvenici koji u komentarima pokušavaju zaključiti nečiji skriveni motiv ili karakter bazirano na njegovoj nacionalnosti. Pogotovo kad prepoznaju da je strano prezime u pitanju. “Jovanović?! Pa koliko još Srba ima u Hrvatskoj, što vas nismo sve potjerali?” ili “Nesreću napravio Senad? Pa što ne pišete da Bosanci ubijaju po Hrvatskoj?”
I kad se na komentarima nađu takva dva slična iz “zaraćenih” strana, možete biti sigurni da će stotine kartica teksta nastati u sljedećih nekoliko sati. Mržnja je ljepša u društvu.
Osim tog, trollus vulgaris komentatora, postoji onaj drugi – plaćeni. I ne govorim o plaćenim komentatorima promotora proizvoda, već o organiziranoj političkoj akciji koja je plaćena direktno novcem ili indirektno nekom drugom uslugom. Zaposlenjem ili napredovanjem u organizaciji. Svi smo vidjeli takve komentatore. Nedavno otvoreni profili uvijek komentiraju iste teme na isti način, kopirajući vlastite komentare na različite portale. Nisu uvijek agresivni, ali većinom jesu. Neprijatelj je izdajnik kojeg treba eliminirati. Glasači protivničke strane najčešće su strani plaćenici, a njihova ideologija je “moda”, “trend” ili je oni sami ne razumiju.
U Rusiji je takva vrsta zajedničkog komentiranja pod samom kontrolom države. Nazvana Ruska trol vojska, napada antiruske komentatore diljem cyber svijeta. U Finskoj su se posebno počeli baviti tom problematikom nakon što je više novinara zlostavljano preko interneta. Prijetnje smrću, vrijeđanje, anonimna mržnja. Ruski aktivisti tvrde da se radi o slobodi govora. To bi bilo nešto posve novo u Rusiji.
Nepodnošljiva lakoća mržnje
S druge strane svjetskih sila, Amerikanci su se zasitili slobode govora, te planiraju riješiti problem govora mržnje – novim algoritmom. Jigsaw grupa unutar Googlea već je započela s primjenom Conversation AI-a, algoritma koji uči što je govor mržnje i automatski ga uklanja. Pošto su moderatori i administratori portala i društvenih mreža suodgovorni za poruke mržnje vlastitih komentatora, nema sumnje da će im se ovaj novi algoritam svidjeti.
Tako će algoritam prepoznavati ružne riječi i prijetnje, te puno lakše i brže od admina moći ih ukloniti. Naravno, baš kao što se razvijao zatvorski sleng, tako se ubrzo razvio i online rasistički sleng kojem je cilj zaobići ovu novu zabranu. Tako su borci za slobodu govora mržnje mudro zaključili da kapitalizam predvodi ovu odluku, a ne moralni imperativ, zbog čega su također zaključili kako algoritam nipošto ne cenzurira vlastita imena kompanija, već im povećava doseg.
Tako je pogrdni naziv za Afroamerikance postao Google, za Židova Skype, Meksikanca Yahoo, a muslimana Skittles, po izjavi Trumpovog sina koji je usporedio imigrante sa Skittlesima, bombonima, rekavši kako je dovoljno jedan otrovan bombon u cijeloj zdjeli, da nitko više ne želi jesti iz zdjele.
I tako se trolanje nastavilo. Prokleti Google i njihov lopovluk, Yahoo će nam ukrasti posao, a Skittles će nas sve ubiti u snu. No, i dalje smatram da je napravljen zanimljiv korak. Ako ništa drugo, mržnja se nije smanjila, ali je postala malo više smiješna – vidjeti kako američki rasisti moraju izmišljati izraze kako bi njihova poruka došla do šire populacije.
Sigurno bi se slična stvar mogla napraviti i kod nas. Ustaša bi mogao biti Kraš, četnik Telekom Srbija, balija Aluminij d.d., pederi Državne autoceste itd.
To što se online mrzimo, ne znači da ne možemo naučiti nešto jedni o drugima. Samo se bojim da će prije ponestati imena kompanija na ovim prostorima nego uvreda u našim leksikonima.
