I prije 1997. godine, kada je skandal izbio u javnost, mještani Šekovića i okoline su upozoravali na blud i razvrat iza zidina do tada mirnog manastira. Za sve to nije mario kontroverzni vladika Vasilije Kačavenda, pod čijom zaštitom je Jasmin Buhić, tada već znan kao monah Arsenije, vodio manastirske poslove.
A onda, sredinom 1997. godine – skandal u Papraći!
Mladi iskušenik Lukić, na koga su nasrnuli monasi, uzima bombu i preti da će je baciti ako krenu ka njemu. Preteći bombom krade tajni dnevnik, za koji je znao da ga Arsenije svakodnevno vodi. Beži u manastirsko dvorište, bombu ne ispušta… Uspjeva da pobegne.
Odlučuje da sve prijavi i odlazi u policijsku stanicu u Šekovićima. Tamo policajcima priča ono što su oni već znali kao čaršijsku priču. Kao dokaz predaje i dnevnik.
Kako svjedoče posjetioci manastira za Blic, manastirom Papraćom je u vrijeme Arsenijevog igumanstva vladao potpuni haos što potvrđuju i izvori Novi.ba.
” Nije bilo nijedne knjige, nijednog zapisa o dve godine života manastira. Ni o krštavanjima, ni o venčanjima, ni o sahranama. Nijednog zavedenog papirića o novcu koji je prošao kroz manastir u vreme Arsenija, a Papraća je jedan od bogatijih manastira u RS – rekao je za Blic sveštenik Eparhije zvorničko-tuzlanske.”
„Blic” je razgovarao sa bivšim policajcem koji je imao priliku da vidi tajni dnevnik monaha Arsenija, lažnog Norvežanina.
– To nije bila sveska, već podeblji rokovnik. Na prvoj strani je bila Kačavendina slika, a ispod zalepljeni… Kako bih vam rekao… „Suveniri”. Dlačice… U toj pisaniji je sve navođeno ko s kim, kada i kako. Svaki opis snošaja prati isto, zalepljeni „suveniri”. U tom podebelom rokovniku skoro sve stranice su bile ispisane i izlepljene. Zaključite sami… Bilo je toga onoliko – nerado se priseća bivši policajac u razgovoru za „Blic”.
Šta se kasnije dogodilo s dnevnikom? Pa, vredi se prisjetiti da je u to posleratno vreme, 1997. godine, vladika Kačavenda bio ne samo jedan od najmoćnijih ljudi u Crkvi, već i preko Drine, u Repuiblici Srpskoj. Prema saznanjima „Blica”, dnevnik volšebno završava u rukama jednog od sveštenika, oca Ilije, koga je u policiju poslao Kačavenda.
Da li je za rokovnik plaćeno u tadašnjim markama, ili je predat zbog vladikine moći i uticaja, ni dan-danas nije poznato.
– Kačavenda je bio veoma važan čovek. Tada nije morao ništa da plaća – kaže sagovornik „Blica”.
Nije poznato ni da li je o aferi vođena beleška i, ako jeste, da li je sačuvana. Danas u policijskoj stanici ne žele da pričaju o slučaju.
