Čovjek koji poznaje desetak svjetskih jezika jedna je od glavnih turističkih atrakcija u gradu…
O Prizrenu kao gradu starom nekoliko stotina, neki će reći i oko nekoliko hiljada godina, može se danima pisati i govoriti jer je riječ o gradu sa bezbroj starih i vrlo atraktivnih, kao i cijenjenih kulturno-historijskih spomenika, sa rijekom Bistricom koja stari i novi dio grada dijeli na dva dijela na nekoliko novijih ali i starih mostova kao i burnom i bogatom historijom jer su tadašnjom starom gradskom kaldrmom prošle mnoge nacije i generacije kao i mnoge vojske i osvajači koji su u ta vremena kreirali politiku poput Vizantije, Rimljana, Turaka-Osmanlija te mnogih drugih. I kako to, po običaju biva, svaki grad ima neku interesantnu ličnost po kome je prepoznatljiv svojim gostima ali i mnogobrojnim turistima koji, naročito, u ljetnjim mjesecima dođu i ostanu zadivljeni njegovom ljepotom ali i ljubaznošću i gostoprimnošću njegovih građana, a posebno njegovom multi-kulturom jer se ovdje, po tradiciji, govore tri jezika albanski, turski i bosanski jezik. No, posebnu pažnju svih onih pomenutih gostiju privlači jedan od posljednjih čistača cipela u gradu jer je došlo neko modernije i savremenije doba te se ta vrsta posla i ne cijeni mnogo i polako čistači cipela odlaze u penziju ali i u historiju. No, izgleda da je problem stanovnika mnogih gradova pa tako i Prizrena činjenica da građani više nemaju gdje uprljati cipele, odnosno obuću jer kako drugačije pojasniti da pomenuti čistači cipela polako nestaju. Inače, naš sagovornik Refet Ljaroš zvani Zanzi je dugi niz godina ,,zaštitni znak“ našeg grada a svoj čuveni poslovni ,,štand“ ljubomorno čuva od zaborava te ga možete vidjeti tokom čitavog dana preko puta Glavne pošte u gradu. S obzirom da svoje mušterije privlači osmjehom i poznavanjem mnogih svjetskih jezika došli smo na ideju da ga predstavimo i našim vjernim čitaocima ali i svima onima koji su već zaboravili šta u stvari znači biti čistač cipela. Dakle, ekskluzivno za naš web-portal Zanzi, između ostalog, ističe:
Selam vama i vašim čitaocima jer rijetko se neko sjeti nas Roma osim kada se proslavlja Svjetski Dan Roma jer nas mnogi smatraju za građane drugog reda. Ja sam, inače, Refet Ljaroš poznatiji po nadimku Zanzi, a nema gosta ili turiste koji dođe u naš stari grad a da nije čuo za mene jer dok im čistim obuću ja im ispričam burnu historiju našeg grada jer poznajem i govorim mnogo stranih jezika. Recimo da sam ja, pored mnogobrojnih prizrenskih kulturno-historijskih spomenika po kojima je grad poznat i čuven širom svijeta, jedan od skromnijih ,,zaštitnih znakova“ našega grada(smjeh). Recimo da sam počeo raditi ovaj posao, tj. prvi puta sam uzeo četku u ruke u svojoj devetoj godini života, a sada ih imam preko šesdeset te sam sa ovih deset prstiju odgajio porodicu, a usput sam radio i u ovdašnjoj poznatoj fabrici lijekova ,,Farmakos“ gdje sam radio punih 32 godine, te se mogu pohvaliti da sam, svojevremeno, završio i srednju farmaceutsku školu. Dakle, nakon ratnih zbivanja na Kosovu većina fabrika se privatizovala ili su prestale raditi tako da smo, faktički, svi mi ostali na ulici. Razmišljajući gdje ću i kud ću, eto mene ponovo u centru grada sa četkom u ruci jer mi je to nasledstvo od oca ali i djeda još iz doba Osmanlijskog carstva – ističe popularni Zanzi. Ponoviću da znam bar desetak svjetskih jezika no velika želja mi je da naučim i jezik Skandinavskih država poput Švedske, Norveške ili Finske jer i tamo nas ima puno. Imam porodicu i sada već odraslu djecu no se oni, nažalost, ne interesuju za ovaj posao jer svi današnji mladi hoće neki bolji život, tj. da se školuju i da savremeno i bogato žive. Eto, kako rekoh, od ovog sam zanata i djecu oženio i živio neki normalan život, dakle za osnovne potrebe se imalo, tj. za hljeb i mlijeko, narodski rečeno – kaže Zanzi.
Na naše pitanje kakve su cijene usluga Zanzi ističe da naplaćuje po dobroti čovjeka, odnosno ako čovjek nema platiti nema problema, no kada je ljetnja sezona ostane mu i ,,bakšiš“ jer upravo turisti i naši ljudi iz dijaspore vole popričati sa ovim skromnim čovjekom koji je vesele prirode i zato je poštovan i popularan kod mnogih bez obzira iz koje nacionalne zajednice dolaze.
– Recimo da samo kad su jaki mrazevi i hladne zime ne izlazim da radim i kući se odmah razbolim jer sam navikao na ljude i razgovor sa njima. Još ako imam puno mušterija – puna ,,kapa“- uz osmjeh dodaje Zanzi.
Vjerujte da kod mene svi dođu da čiste cipele osim ovi ,,budžovani“ zato što se bave nekom ,,velikom“ politikom te za nas ,,male“ ljude nemaju ni vremena, a čak su me jednom i zvali da iz moje zajednice budem Poslanik ali nisam htio jer bih se onda morao prestati družiti sa mojim građanima jer ko sedi ispod kruške, mora krušku jesti, zar ne, a ja ne bi znao da lažem i varam ljude. Poruka vašim čitaocima, a posebno onima koji rješavaju pitanje pasoša i odlazaka vani bi bila sledeća – dajte nam šansu da i mi malo vidimo svijet te nam treba bezvizni režim da i mi malo putujemo.
Zamislite da u Njujorku čistim cipele, ali bi to bilo ono pravo – uz osmjeh ističe Zanzi kome želimo puno zdravlja i uspjeha u svom poslu jer je on jedan od posljednjih čistača cipela u našem starom gradu.
Vinetu Ganić
