Suđenje Karadžiću je “najvažnije u 23-godišnjoj istoriji tribunala UN” i većinom se smatra testom da li moderni međunarodni krivični sistem može nametnuti odgovornost ratnim liderima, ocnenjuje The New York Times.
U Hagu je suđeno mnogim pojedincima za zločine u ratu u Jugoslaviji, ali je Karadžić, zajedno s ratnim komandantom bosanskih Srba Ratkom Mladićem, kojem tek treba da bude izrečena konačna presuda, najviši osuđeni zvaničnik, piše utjecajni njujorški list, dodajući da je bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević, “čiji je ekstremni nacionalizam podstakao i omogućio krvav sukob”, umro u pritvoru pri kraju suđenja.
Tužilaštvo je tražilo povećanje kazne s 40 godina na doživotni zatvor što je uglavnom bio simboličan potez zato što Karadžić vjerovatno neće živjeti dovoljno dugo da odsluži dugačku kaznu, ukazuje New York Times i dodaje da je odluka da mu se poveća kazna, “simbolična ili ne”, izazvala aplauze rodbine žrtava iz BiH koja je pratila izricanje presude s galerije.
NYT prenosi ocjenu profesora slavistike i istočnoevropskih studija na Univerzitskom koledžu u Londonu Erica Gordya da je najvažnije da će posijle presude biti dokumenti o onome što se desilo, ali da je ipak osnovno pitanje da li će ti dokumenti postaviti osnovu za raspravu i povjerenje među ljudima koji su učeni da “uvijek sebe treba da smatraju žrtvama a ljude oko sebe svojim neprijateljima”.
Ruka pravde
Rodbina žrtava je dvije decenije tražila pravdu između Haga i polja smrti gdje se i danas nalaze ljudske kosti, piše BBC. Za žrtve i njihove bližnje, koji su s galerije pratili kako je političkom organizatoru koji je stajao iza njihovih patnji rečeno da će doživotno biti u zatvoru, to je bilo nešto “najbliže pravdi što su osjećali da mogu dobiti”.
Sličnu ocjenu iznosi i američki National Public Radio – NPR koji podsjeća da se Karadžić suočio s najtežim optužnicama za genocid, istrebljenje, ubistva i etničko čišćenje, kao i da je slijedio Miloševićev primjer koristeći sudnicu kao političku pozornicu.
Ipak, Karadžić kao okorjeli kockar koji je volio poker i kojeg su u ranim danima rata novinari pratili po kockarnicma u srijedu je u Hagu “izgubio poslednju ruku protiv međunarodne pravde”, ocenjuje NPR.
Podijeljena zemlja
Bosna i Hercegovina je, međutim, i skoro 25 godina od završetka rata i dalje podijeljena i polarizirana oko Karadžićevog naslijeđa, The Financial Times.
Član Predsedništva BiH i bivši predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je bio svjedok odbrane na suđenju Karadžiću, tvrdi nakon presude Karadžiću da Haški sud nije pravičan, dok s druge stane predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kaže da “potpuna pravda nije moguća ali da je (presuda) zadovoljenje za žrtve”, prenosi londonski list.
Predsjednik, psihijatar, pjesnik, živeo je različite živote, piše agencija France-Presse i ukazuje da je “ratni zločinac” sa 1.000 lica i poslije konačne presude međunarodne pravde i dalje osoba koja izaziva podjele u sudu javnosti.
Za međunarodnu zajednicu i njegove neprijatelje, bosanske Hrvate i Bošnjake, on je čudovište odgovorno za smrt desetina hiljada ljudi, dok je za mnoge Srbe i dalje heroj, poput likova iz srpske epske poezije, ocenjuje francuska agencija.
Oživljene rane
Karadžićev slučaj se smatra ključnim u pružanju pravde žrtvama, ocenjuje agencija Associated Press, daodajući da ni nova presuda za neke neće biti dovoljna. AP citira riječi Munire Subašić iz udruženja Majke Srebrenice da žrtve nikada neće moći biti sretne jer “imajući u vidu šta je učinio, čak i da ima hiljadu života, i da je svaki od tih hiljadu života bude uzet od njega, to ne bi bilo dovoljno za žrtve”.
AP ukazuje da su bosanske ratne rane oživljene prošle nedjelje kada je otkriveno da je osumnjičeni za ubistva u džamijama na Novom Zelandu izgleda iskazao divljenje Karadžiću i njegovom naslijeđu.
