Kuşköy, selo u turskoj provinciji Giresun, specifično je po tome što veliki broj njegovih stanovnika koristi jezik zviždanja ili cvrkutanja u međusobnoj komunikaciji na daljinu. Ovaj jezik u navedenom selu i široj regiji govori oko 10.000 ljudi, a naslijedili su ga od predaka.
Glas zviždača može se čuti na udaljenosti od nekoliko milja i od davnina je korišten za komunikaciju ovih ljudi kada su udaljeni jedni od drugih dok rade na poljima ili čuvaju stoku i tome slično. No, među njima je sve više onih koji umjesto „cvrkutanja“ za komunikaciju na daljinu koriste mobitel, pa je ovaj način komunikacije fenomen u nestajanju.
Istraživanja su pokazala da je zviždanje kao jezik komunikacije postojalo na na Kanarskim ostrvima, u Grčkoj, Meksiku i Mozambiku.
Od 1997. god., u selu Kuşköy održava se festival ovog specifičnog načina komunikacije, a stanovnici planiraju da preudere staru školu u hotel, kako bi privukli turiste.
U situaciji kada je sve intenzivnije korištenje mobitela označeno kao glavna prijetnja izumiranju ovog jezika, on je 2017. god., stavljen na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kluturne baštine.
Kuriozitet je da je tehnologija, iako glavna prijetnja izumiranju ovog načina komunikacije, također i sredstvo za olakšano podučavanje i učenje ovog jezika. Naime, tridesetsedmogodišnji Organ Civelek, koji preko ljeta podučava djecu ovom jeziku, za podučavanje koristi mobilnu aplikaciju koja je svojevrsni riječnik jezika zviždanja.