Pell je o sveštenicima pedofilima iz 1970-ih godina svjedočio putem video poziva iz Rima. Ispitivačica Gail Furness fokusirala se na sveštenika župe Doveton, Petera Searsona, kojega je Pell opisao kao “jednog od najneugodnijih ljudi” koje je ikada upoznao.
Crkva je u 80-ima ignorisala velik broj dokaza o tome da je Searson zlostavljao djecu te ga nije uklonila s dužnosti.
Šef Komisije Peter McClellan rekao je kako je do 1993. svim sveštenicima u blizini Searsonove župe bilo jasno kako je taj čovjek ozbiljni problem te da stoga ne bi trebao biti sveštenik.
“Prihvatio sam stav, službeni stav, o tome kako nemamo dovoljno dokaza da ga uklonimo s te dužnosti”, rekao je kardinal Pell.
Među pritužbama na Searsona nalazili su se i sljedeći iskazi: držao je oružje u školi, pokazao je djeci mrtvo tijelo u lijesu, seksualni kontakt s djecom, okrutnost spram životinja te upiranje noža u prsa djevojčice, uz riječi “Ako se pomakneš, ovo će se zabiti u tebe”.
Optužen je i za prisiljavanje djece da kleče među njegovim koljenima te da mu sjede na krilu za vrijeme ispovijesti, a ispovijesti je snimao.
Pell je Searsonovo ponašanje nazvao užasavajućim, ali je kazao i kako nije znao da se to sve događa u to vrijeme. Dodao je i kako ga je Kancelarija za katoličko obrazovanje prevarila te da ga nije informisala o svemu.
Ispitivači su kazali kako je skandalozno da Crkva nije reagovala na informacije.
“Informisali smo policiju, oni su sve istražili, no nisu mogli nastaviti dalje sa slučajem. Rečeno je kako se ništa ne može učiniti, nisam siguran koji su tačno bili razlozi u pozadini te odluke”.