Mediji su ranije javili da su pripadnici Boko Harama u proteklim danima masakrirali oko 2.000 stanovnika ovog grada te da su leševi ostavljeni na ulicama.
Amnesty International i lokalni zvaničnici su potvrdili ove informacije opisujući situaciju kao najsmrtonosniji masakr Boko Harama.
Grema je bio član lokalne grupe koja je pokušala odbraniti svoje mjesto, ali njihovo oružje, kaže, je bilo preslabo naspram superiorne opreme koju koriste ekstremisti.
Ljudi su bježali i skrivali se u grmlje pred napadom pripadnika Boko Harama, a neki su počinili samoubistva vidjevši šta se dešava, svjedoči Grema. Neke druge su ubijali pripadnici Boko Harama kada su ih vidjeli da se skrivaju u grmlju, navodi svjedok.
Napuštajući ovo mjesto, Grema je tek vidio prave razmjere masakra.
“Pet kilometara sam pješačio hodajući između mrtvih tijela sve dok nisam stigao u selo Malam Karanti koje je također bilo napušteno i spaljeno”, svjedoči Grema, prenosi The Guardian.
Lokalni zvaničnici su saopćili da je zbog napada Boko Harama najmanje 20.000 ljudi Bage i drugih okolnih mjesta na jezeru Čad bilo prisiljeno napustiti svoje domove, a mnogi od njih su morali bježati preko granice.
Osim toga, gotovo 600 ljudi se nalazi na otoku na jezeru, bez hrane, vode i krova nad glavom.
Ovaj napad na Bagu nije bio prvi. Gotovo 200 ljudi je ubijeno u aprilu 2013. godine kada su militanti upali u grad, što je izazvalo žestoke borbe sa nigerijskom vojskom.
Ovoga puta najmanje 16 naseljenih mjesta je sravnjeno sa zemljom, a ekstremističke grupe su naišle na puno manji otpor, pa je i masakr bio većih razmjera. Analitičari za pitanja sigurnosti vjeruju kako su meta napada od prošlog vikenda bili civili koji pomažu oružanim snagama da pruže otpor ekstremističkim grupama.
“Skrivajući se između zidova čuo sam neprestanu pucnjavu, eksplozije, vrsku ljudi i konstantno ponavljanje Allahu ekber, što su uzvikivali napadači Boko Harama”, svjedoči Grema.
Ispričao je kako je u skrovištu bio nekoliko noći te da je svake večeri kada padne mrak uspijevao ući u svoju kući, pojesti nešto i popiti vode da bi preživio.
Njegova porodica nije bila kod kuće u vrijeme masakra. Bili su u mjestu Kukawa kilometrima udaljeni gdje su prisustvovali vjerskom obredu za rodicu koju je Boko Haram ubio prije dva mjeseca.
Kaže kako se jedna grupa pripadnika Boko Harama utaborila nekoliko stotina metra od njegovog skrovišta te da ih je mogao čuti navečer kako pričaju i smiju se. U ponedjeljak su, dodaje, počeli s povlačenjem, u gradu ih je bilo manje te nisu mogli patrolirati po cijelom prostoru, što je njemu ostavilo mjesta za bijeg.
Grema opisuje i to da je vidio kako pripadnici Boko Harama pljačkaju napuštene objekte, a kada se navečer u utorak počeo povlačiti iz mjesta sreo je starca koji ga je posavjetovao kako da se izvuče iz ovog područja. Usput je, navodi, sreo grupu žena koje su također bježale, ali su bile prespore pa ih je ostavio iza sebe. Kaže kako su mu rekle da postoji i sabirni centar za žene koje Boko Haram drži u zarobljeništvu. U konačnici, uspio je doći do slobodne teritorije odakle se autobusom prebacio u Maiduguri.
