Čini se da “crni petak” čeka i srce vehabizma, islamske vjerske doktrine koja je u crno zavila mnoge zakutke planeta. Saudijsku Arabiju, tvrde analitičari, čeka ružna budućnost – neki govore o disoluciji, drugi o balkanizaciji i podjeli na tri entiteta, treći o rasulu…
Francuski pisac Thierry Meyssan, razvikani teoretičar urota – prvi koji je nakon 11. septembra odgovornost za zlodjelo u New Yorku pripisao američkom vojno industrijskom kompleksu, nedavno je objavio članak čija vizija zastrašuje.
Prema Meyssanu, svijet će uskoro ugledati rezultate tajnog dogovora Baracka Obame i Vladimira Putina, prema kojemu bi trebalo doći do podjele Saudijske Arabije na tri dijela.
Tvrdi da će Obama i Putin “rasparcelirati” Saudijsku Arabiju kao pizzu, pocijepati potom i Tursku, te stvoriti državu Kurdistan, prvi put u historiji. Geopolitička logika ove priče je dosta komplicirana.
Turska i Saudijska Arabija su, naime, glavni američki saveznici u regiji. Turska drži golemu NATO bazu Injirlick, koja služi kao polazna tačka mnogih intervencija u tom prostoru.
Saudijska Arabija je, pak, saveznik u energetskim ratovima – velika proizvodnja saudijske nafte ruši cijenu tog energenta, a to je glavno ekonomsko oružje u borbi protiv Rusije.
No Saudijska Arabija je rodno mjesto selafizma, vehabističkog islama, kojim se nadahnuje najveći dio bombaša samoubica, terorista koji se raznose nadajući se sudbini šehida, mučenika koji, zbog žrtve u džihadu, putuju ravno u džehenem, raj u kojemu ih čega sedamdesetak djevica i niz drugih zadovoljstava.
Turska je, pak, u zadnje vrijeme počela gušiti naslijeđe kemalizma, sekularne države koju je prije jednog stoljeća začeo Kemal Paša Ataturk, s kojim je zemlja doživjela strelovit uspon.
Povratak islamizmu Tursku bi vratio u srednji vijek, ali bi je učinio i nepouzdanim saveznikom Amerike, koja se počela okretati pouzdanijem partneru – turskim arhineprijateljima Kurdima…
Činjenica – tvrdi Meyssan – da su Kurdi, uz pomoć avijacije SAD-a, iz izuzetno važnoga grada Sindžara upravo izbacili snage Islamske države, najrječitije govori da podjela Turske nije nikakvo naklapanje.
Sirijski Kurdi do prije dva mjeseca bili su na strani sirijske vojske, ali su naglo promijenili orijentaciju i postali saveznici SAD-a.
To također upućuje na to da se nešto krupno sprema. Meyssan tvrdi da Saudijska Arabija “sjedi” na bačvi baruta. Saudijcima i inače ide loše.
Amerika ih je nagovorila da dramatično snize cijenu nafte, no kolateralne žrtve tog proračuna su sami Saudijci, čiji je proračun pao za desetke milijardi dolara.
Vojna intervencija u Jemenu opasno je “zaglavila” (zapadni svijet na tu akciju nije obratio nikakvu pažnju praveći se lud, kao i na sve loše vijesti iz Saudijske Arabije). Oni su “kurvini sinovi, ali su naši kurvini sinovi”, kako bi rekao Henry Kissinger.
Vladajuća dinastija, čiji se senior nedavno preselio na ahiret, sad je rascjepkana na mnoštvo prinčeva koji se bore za uticaj, ne dajući mnogo nade u obnovu jedinstva kao u vrijeme patrijarha. Ovaj teoretičar tvrdi da unutar saudijske vladajuće elite postoje golemi problemi.
Sasvim konkretno, da u toj zemlji postoje tri klana: klan kralja Salmana, klan preminulog kralja Abdale i klan princa Bondara. On je uvjeren da će doći do podjele nasledstva između ta tri klana i do podjele države.
Vojske snage Saudijske Arabije u malom Jemenu trpe velike poraze, njihovu koaliciju napustio je Egipat pa za njih ratuju samo plaćenici, a to nije dobar znak.
Slušajući izvještaje o varbarizmu saudijskog režima – u toj zemlji za bocu piva dobijete sto udaraca štapom, žene “slabijeg morala” se javno kamenuju, a o izborima se ne smije ni govoriti – čovjek poželi kraj tog poretka, no danas jasno znamo da su i manja rasula (Libija, Irak i Sirija) dovela do posljedica koje cijeli svijet ne može sanirati, pa kako bi onda s veseljem mogli gledati na raspad Turske i Saudijske Arabije?
U odlučivanju između izvjesne stabilnosti i neizvjesne liberalnodemokratske budućnosti, na Bliskom istoku nikad se nije pametno kladiti na ovo drugo. Kako bi danas izgledao svijet da se Hollande, Bush, Sarkozy i Obama nisu odlučili na “zahvate” u regiji?
Ti zahvati, povrh svega, nikad nisu imali za cilj promociju liberalne demokracije, jer bi onda prva žrtva udara bila Saudijska Arabija (režim neusporedivo gori od Putinova, pa i Erdoganova nikad nije bio pod sankcijama), a nakon nje Turska. Libija je srušena zbog socijalne i sekularne naravi režima, suverenosti, zamisli o izlasku iz dolarskog sistema plaćanja, velikih potraživanja od zapada…
Nakon Gadafijeva ubistva, u zapadnim su bankama ostale milijarde i milijarde libijskih dolara – gdje je sad taj novac?
Sirija pak nije predstavljala problem zbog despotske naravi mladog Asada, nego zato što se našla na putu kojim bi katarski i saudijski plin išao u Europu, istiskujući Ruse, omogućujući Americi potpunu kontrolu nad starim kontinentom i njegovim bogatstvom.
O bliskoistočnom haosu razvijaju se iz dana i dan i nove teorije zavjere. Ruski geopolitičar Dugin tvrdi da Amerikanci u regiji podržavaju dva posve suprotna procesa – jedan koji širi vehabizam i drugi koji se protiv njega bori.
Koji je cilj? Nema cilja – cilj je sam haos. Neki teoretičari tvrde pak da su i velike seobe naroda smišljene i vođene iz jednog centra.
Ideja je razoriti svaki kostur države na tom prostoru, a onda, bez ljudi i država koje bi se suprotstavljale, crpiti njihovu naftu.
Kako god bilo, svijet u kojemu živimo više nikad neće biti stabilan. Terorizam je naše sutra. A raspad Saudijske Arabije svijet bi odveo u pakao.
