Deutsche Welle: Gospodine Falter, Angela Merkel otvara vrata za stotine hiljada izbjeglica, može li se ona još spasiti ili se ona upravo natječe za Nobelovu nagradu za mir?
Falter: Na pomisao da se Angela Merkel sa izbjegličkom politikom natječe za Nobelovu nagradu za mir sam već i sam došao. Ne vjerujem da je to njen glavni cilj. Vjerujem da bi se ona mogla spasiti, dakle da neće propasti ukoliko nam pođe za rukom da priliv izbjeglica prevaziđemo administrativno i financijski. I ukoliko nam pođe za rukom da izbjeglice u određenoj mjeri integriramo. Ukoliko nam to ne pođe za rukom ili ukoliko u narednoj godini dođe ponovo tako veliki broj izbjeglica, onda bi se Angeli Merkel pripisala krivica i to bi joj naštetilo.
Zapravo kancelarka slovi za ekstremno racionalnu i upravo više nego hladnu. Kako dakle objasniti odjednom veliko srce Angele Merkel?
Vjerujem da i racionalni ljudi svakako mogu imati i humanitarna uvjerenja, da mogu imati veliko srce, ali da oni normalno ne dozvoljavaju da srce preuzme nadmoć kada je riječ o donošenju odluka. Vjerujem da je kod Angele Merkel odjednom tu bio uvid da se uopće više ne možemo odbraniti. To je tako bilo i svojevremeno u pitanju atomske energije kada je nakon havarije u Japanu došlo do veoma brzog prestanka korištenja te energije. Mi bismo stvorili ogroman haos ako bismo zatvorili naše granice. Zapravo mi ih ne možemo i ne smijemo uopće zatvoriti. U najmanju ruku bi u susjednim državama time bio prouzrokovan haos, sa ogromnim pritiskom na nas. Dakle preuzimo mi sve na sebe i rješavajmo to aktivno. Pri čemu je ta formulacija vjerojatno zvučala pomalo nesretno. Takoreći kao poziv na sve potencijalne izbjeglice u svijetu koje dolaze k nama.
Navodi se da Merkel unaprijed vidi krajnju konsekvencu. Sada se pak postavlja na čelo kulture dobrodošlice. Jesmo li mi nešto previdjeli u njenoj ličnosti?
Ne, ne vjerujem. To je sada, vjerujem, već treći put da je donijela veoma brze odluke. Bilo je to, kao što sam rekao, prilikom odluke o prestanku korištenja atomske energije, bio je to slučaj sa vojnom obavezom, što također nije bilo planirano, i sada imamo jedan takav slučaj treći put. Ovdje ona naginje usamljenim, ekstremno brzim odlukama, gdje se onda ipak moramo zapitati: Da li je ona zaista razmislila o svemu do kraja? Vjerujem da nije dovoljno promislila o problemima koji će doći nakon prestanka korištenja atomske energije. Isto bi se sada moglo reći kada je riječ o izbjeglicama.
Vidite li Vi bilo kakav politički koncept u politici Angele Merkel prema izbjeglicama?
Ne vidim zaista politički koncept. Ona je sve samo ne glupa žena, sve samo ne iracionalna žena. Njen koncept zapravo može biti samo to da pokušamo prevazići ovaj priliv koji sada imamo. Ali ona je također u međuvremenu shvatila da dugoročno ovako ne može dalje, da ne možemo svake godine primiti milion ili više izbjeglica. Također ne vjerujem da iza toga stoji koncept po kojem bismo na ovaj način smisleno mogli riješiti demografske probleme koji nastaju kod nas usljed starenja stanovništva. Tu su još i problemi koji su preveliki a koji bi takoreći mogli nastati kao kolateralna šteta.
Do sada je CDU svoju predsjednicu i kancelarku skoro slijepo slijedio. Rizikuje li ona sada solidarnost baze?
Da, ona ima problem. U bazi gunđaju, gunđaju i birači. Ako se dobro pogledaju najnovija istraživanja onda se ipak otkrije da ovdje nešto nagriza, da nešto kuha, da je prisutno veoma mnogo skepse. I ako se normalno razgovara sa ljudima svih nivoa obrazovanja onda skoro da nema poleta, naprotiv. Tu se postavlja veliki znak pitanja. Vjerujem da ona ovdje gubi na autoritetu. Autoritetu, koji je postigla posljednjih desetljeća.
Može li njemačko društvo u kratkom vremenu prevazići tako masovno doseljavanje? Brojni kažu da, Pegida trenutno samo miruje.
Da, to je opravdano pitanje. I ja sam veoma skeptičan da je jedno društvo koje stari, kao što je naše, koje je postalo relativno udobno, u stanju zaista izdržati takvu integraciju bez lomova i bez trvenja. To se također ne može uraditi u godinu dana, to će trajati mnogo godina. To traje najmanje pola do jedne generacije, dok se jedna tako velika količina doseljenika, koja ovaj put ne dolazi postepeno, nego odjednom, bude zaista mogla integrirati u društvo. Među njima postoji mnogo nepismenih. Među njima je malo onih koji mogu tako govoriti jezik da se mogu poslovno integrirati. Ovdje dakle dolaze ogromni zadaci za Saveznu Republiku Njemačku, za ovo društvo. Nisam siguran da li je društvo voljno trpiti dugoročno ograničenja koja su sa tim povezana.
Profesor Juergen Falter predaje politologiju na Univerzitetu Johann-Gutenberg u Mainzu.
