Švicarci se žele odvojiti i ukinuti slobodu kretanja koja s malim izuzecima vrijedi za sve građane Evropske unije. Pa neka im bude, već će oni vidjeti što će im ova odluka donijeti – mogao bi reći netko iz Brisela, gledajući na ovo što se u Švicarskoj dogodilo iz perspektive Evropske unije. No, to bi bilo kratkovidno. Naime, posljedice neće osjećati samo Švicarska, već i Evropska unija kojoj sada prijeti ponovno rasplamsavanje diskusije oko slobodnog izbora radnog mjesta i mjesta stanovanja unutar EU-a. Ova bi tema isto tako mogla postati jednom od odlučujućih na predstojećim izborima za Evropski parlament krajem maja.
Iako su se švicarski privredni savezi i sve političke stranke, osim desno populističke švicarske Narodne stranke, izjasnili protiv uvođenja novih pravila o useljenju, birači su ipak podržali zagovornike izolacije. Prevagnuo je osjećaj gubitka vlastite kulture te da će im zemlju preplaviti stranci. Razlozi za ovu odluku ipak nisu mogli biti racionalne prirode, budući da je Švicarska profitirala od useljenja kvalificirane radne snage iz Evropske unije. Milion građana EU-a živi u Švicarskoj – to je otprilike osmina ukupnog broja švicarskog stanovništva. Godišnje je do sada dolazilo oko 80.000 useljenika koji su u Švicarskoj plaćali poreze i jedva da su opterećivali njezin socijalni sustav. Pa ipak, posljednjih godina se raspoloženje po ovom pitanju promijenilo; vatru je potpirivala Narodna stranka, najjače zastupljena u nacionalnom Parlamentu zemlje.
Švicarska puno toga stavlja na kocku
U Briselu, u središnjici Evropske unije, vlada nerazumijevanje za ovu švicarsku svojeglavost. No, odluka donesena na demokratski način će se poštivati – rečeno je u Briselu. Sada su ugroženi brojni bilateralni ugovori koji povezuju EU i Švicarsku. I sada će biti odlučujujuće hoće li i kako će švicarska vlada ponovo pregovarati s EU-om o slobodi kretanja. U opasnosti je i integracija Švicarske u europsko unutarnje tržište, koja je u međuvremenu skoro potpuno ostvarena. To su Švicarci očito željeli, mada je EU njihov najveći trgovinski partner i mada u Uniji već živi 480.000 Švicaraca. Za švicarske građane slobodno doseljavanje i zapošljavanje u EU-u takođe više ne vrijedi. Inicijativa, koju su Švicarci podržali, daje određeni manevarski prostor vladi i parlamentu. Jer, nisu propisane konkretne kvote za doseljavanje. Evropska komisija računa s dugotrajnim pregovorima.
Opterećenje za evropsku predizbornu kampanju
Sada postoji opasnost da se i unutar Unije rasplamsa rasprava o doseljavanju, strancima i slobodnom izboru mjesta stanovanja. To što Švicarci upravo čine, u svojoj zemlji planira i euroskeptični britanski premijer David Cameron. On želi ograničiti doseljavanje iz novih članica EU-a i glasno traži provedbu reformi Unije. I bavarska Kršćansko-socijalna unija mogla bi se, barem potajno, radovati zatvaranju Švicarske. Jer to pruža argumente za suzbijanje takozvanog doseljavanja siromašnih iz Rumunjske i Bugarske, koju su kao problem definirale u prvom redu konzervativne stranke u Njemačkoj. A za desnopopulističke stranke u cijeloj Evropi, kako za Marine Le Pen u Francuskoj, tako i za Geerta Wildersa u Holandiji, švicarska odluka je dobrodošla za predizbornu kampanju za Evropski parlament. Oni će argumentirati time da ono što čini bogata Švicarska ne može biti baš tako pogrešno.
Ako se dovede u pitanje slobodan izbor radnog mjesta i mjesta stanovanja unutar EU-a, onda će se načeti i stup cijelog europskog ujedinjenja. To se ne smije dogoditi, društvene i gospodarske posljedice bi bile katastrofalne. Zatvaranje, izoliranje i nacionalna svojeglavost u Evropi u stvari ne bi trebali više imati nikakve šanse.
EU bi u predstojećim pregovorima sa Švicarskom trebao biti dosljedan. Ako više nema slobode kretanja za osobe, onda ne smije biti ni slobode kretanja za robu i kapital. Švicarske banke se i dalje žele brinuti o novcu bogatih Evropljana, ali ljudi bi trebali ostati izvan granica. To ni u kom slučaju ne ide.
