Ukratko objašnjeno – država treba platiti svakom svom odraslom građaninu iznos koji je potreban za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, bez obzira radio on ili ne.
To bi trebalo dovesti do toga da ljudi, umjesto da svakog mjeseca provode većinu svog vremena u grču, razmišljajući i brinući o tome kako “sastaviti kraj s krajem” – svoje vrijeme počnu trošiti razvijajući svoje stvarne talente, sposobnost i kreativnost, radeći ono što zaista vole i za šta su sposobni – doprinoseći tako društvu i državi mnogo više nego sada.
Zvuči kao utopija, zar ne? Ali, Švicarska bi mogla postati prva zemlja u kojoj će to biti pretočeno u stvarnost. Prema prijedlogu nevladine inicijative, svaki odrasli građanin ove alpske zemlje trebao bi mjesečno od države dobivati 2.500 franaka (nešto više od 2.000 eura) i to bi mu bilo zagarantovano do kraja života.
Švicarska je skupa zemlja za život i otud taj iznos, a prošle godine prikupljeno je gotovo 130.000 potpisa za inicijativu kojom se traži održavanje referenduma o ovom pitanju. Unutar švicarske demokratije, svaka inicijativa koja prikupi više od 100.000 potpisa ide na nacionalni referendum, a potpisi su predani još početkom desetog mjeseca prošle godine.
Traži se da se u ustav uvrsti sljedeći član: “Savezna država brine se o uvođenju bezuslovnog osnovnog prihoda. Svrha osnovnog prihoda je omogućiti cjelokupnom stanovništvu život dostojan čovjeka i učešće u javnom životu. Zakonom se posebno uređuje finansiranje i visina osnovnog prihoda”.
Procjenjuje se da će referndum biti održan najkasnije 2019. godine. Naime, nakon što su potpisi za referendum predani vladi u Bernu treba biti obavljen niz rasprava u Federalnom vijeću, Nacionalnom vijeću i Domu 26 kantona.
Rok za savjetovanje je 5 i po godina.
