Europska unija bila je plemeniti san, ali kako to već biva sa snovima, problem je kada se snovi sudare sa stvarnošću. Naprosto nije moguće održati ekonomsko jedinstvo i jedinstvenu monetarnu politiku među različitim državama od kojih svaka ima svoju fiskalnu politiku, piše Business Insider.
Dug država članica bio je prvi znak da je nešto loše unutar same strukture. Njemačka je godinama davala kredite siromašnijim članicama eurozone, da bi ove mogle kupovati njihovu (njemačku) robu.
I druge zemlje-izvoznice unutar EU učinile su isto i taj se trgovinski disbalans negdje morao odraziti. A odrazio se u dugovima zemalja poput Grčke, Italije, Španije, Portugala i Irske. Dodamo li tomu i političke tenzije izazvane izbjegličkom krizom i mogućim Brexitom, kolaps Europske unije postaje sasvim realna opcija.
Ovo su pet najvećih rizika s kojima je danas suočena EU:
1. KRIZA TALIJANSKIH BANAKA
Italija zasigurno stvara najviše glavobolje Uniji. Njezin bankarski sistem urušava se zbog loših kredita – neotplaćeni krediti čine skoro 20 posto ukupnog talijanskog bankarskog sistema.
Neke banke na jugu Italije drže čak 40 posto neotplaćenih kredita. (Primjerice, čak i u vrijeme najgore bankarske krize, udio neotplaćenih kredita u SAD nikada nije premašio 3,5 posto, dok je u Italiji trenutačno šet puta veći – i to se ondje još ne zove krizom!
Kolaps tamošnjeg bankarskog sistema rizik je za čitavu Europu. Italija je osma najjača ekonomija svijeta, tek nijansu slabija od Indije. Njen ekonomski utjecaj na Europu, ali i na globalnu ekonomiju, doveden je u pitanje.
2. NESTABILNOST GRČKE
Usporedi li se s Italijom, Grčka je trenutno u boljem položaju, ali samo stoga jer je važna iz drugih razloga. Ta je zemlja glavna kapija Europske unije kroz koju su ulazili Sirijci, Iračani i drugi pokušavajući doći u Europu. Bogatijim zemljama, naročito Njemačkoj, naprosto je nužno sarađivati s Grčkom kako bi mogle kontrolirati izbjeglički val.
Uloga Grčke pritom je izuzetno važna. Ona je sada nulta točka dviju kriza koje pogađaju Europu zadnjih godina: dužničke krize (u kojoj Njemačka inzistira na strogim rješenjima) i izbjegličkog vala. zemalja. Izbjeglička kriza već je postala humanitarna katastrofa i situacija će se i dalje pogoršavati.
3. KRAJ SCHENGENA
Teroristički napad u Parizu potkraj 2015. rezultirao je strožom kontrolom ‘schengenskih’ granica koje su dotad bile otvorene. Ti su napadi uvjerili mnoge Europljane da je migracija izbjeglica iz Sirije i Iraka prijetnja njihovoj sigurnosti, pa se početna dobrodošlica pretvorila strah.
Njemačka kancelarka Angela Merkel, jedna od glavnih lidera Unije, našla se stoga pod snažnim pritiskom njemačkih birača koji se protive njenoj migrantskoj politici.
4. TURSKA KAO ČLANICA EU
EU očajnički traži rješenje, pa razmišlja i o tome da Tursku primi u svoje članstvo kako bi ova zadržala većinu migranata unutar svojih granica. Ulazak Turske u EU mogao bi blokirati Kipar koji jest mali otok i država, ali ima jednako pravo glasa baš kao i Njemačka ili Francuska i može vetom spriječiti dogovor ostatka EU s Turskom. Turska, naime, ne priznaje kiparske pasoše i ne dozvoljava kiparskim brodovima da se usidre, a avionima da slete na njen teritorij. Stoga je jedino rješenje da velike ekonomske sile EU nametnu svoju volju manjim državama poput Kipra. EU će, najvjerovatnije, ignorisati probleme Kipra.
5. BREXIT
Naravno, još jedna prijetnja EU je i referendum koji će ovoga ljeta biti održan u Velikoj Britaniji o njenom ostanku u Uniji. Ako bi ova članica napustila EU, bio bi to opasan presedan.
U godinama koje slijede, Brexita bi izazvao posljedice i po svjetsku trgovinu i po kretanje valuta.
Dva su moguća ishoda za izlazak EU iz financijske krize zbog nagomilanih dugova članica EU i neuravnoteženih budžeta. Ako želi imati ujedinjenu Europu, europska elita morala bi preuzeti dug svih zaduženih zemalja i po nekoj čudnoj formuli, koja bi se svidjela jedino nekom europskom birokrati, podijeliti ga među članicama.
Svaka bi država tada morala napraviti rebalans budžeta. Takvom bi podjelom duga euro počeo slabiti, a i Njemačka bi morala sudjelovati u tome. No, zašto bi to uradila kada 40 posto njenog BDP-a proizlazi iz izvoza, a polovicu proizvoda prodaje članicama EU?
Povratak nacionalnih valuta?
Prema drugom scenariju, države se neće znati izboriti s dugovima, pa će se svaka vratiti svojoj valuti. Te nove valute bile bi vjerovatno mnogo slabije u odnosu na njemačku marku, koja bi u tom slučaju ponovno bila uvedena.
To bi, na koncu, ojačalo i američki dolar. A dok bi takav scenarij eventualno bio dobar za američke turiste (Razmislite samo o jeftinim ljetovanjima u Italiji i Grčkoj – piše Business Insider) imao bi katastrofalne posljedice po globalnu ekonomiju.
