U sudnici u Kabulu Sahar Gul tresla se kao prut dok je sudija izricao presudu njenom svekru, svekrvi i šogorici.
Deset godina zatvora svakome od njih. Muž je u bijegu. Policija je osnovala posebnu deseteročlanu jedinicu da ga pronađe. Predsjednik Hamid Karzai prije presude sastao se s ministrima policije i pravosuđa da kaže da ovaj put moraju promijeniti politiku.
Došli su svi strani novinari u Kabul. Jer, Sahar Gul ima nepunih 14 godina. Roditelji su je kao 13-godišnju djevojčicu udali za 30-godišnjaka, pripadnika afganistanske regularne vojske. Odveo ju je u provinciju sjeverni Baglan. Tamo je živio s roditeljima i sestrom. Svaki je dan silovao Sahar. Zato što nije odmah zatrudnjela njegovi su je roditelji odlučili kazniti i prisiliti na prostituciju da zarade nešto budući da “nije izvršila ženske obveze”.
Sahar Gul preživjela je sedam mjeseci užasa. Spašena je lani u decembru. U januaru, još puna rana i masnica, ispričala je novinarima kako su je svekar i svekrva zatvorili u podrumski zahod, mračnu prostoriju bez prozora i tamo je držali punih pet mjeseci.
“Rekli su mi da moram u podrum, jer dolaze neki gosti”, ispričala je CNN-u. “Ušli su za mnom, zavezali mi ruke i noge i povukli me odozgo. Donosili su mi vrlo malo hrane. Svaki put kada su išli u zahod jako su me tukli, posebno svekrva. Cijelo sam vrijeme plakala. Spojili su mi struju na stopala, mislila sam da ću umrijeti istog časa. Vrištala sam i tako su susjedi shvatili što se događa. Cijeli jedan dan i jednu noć bila sam bez svijesti, kao da sam mrtva.”
Sahar Gul njezini su mučitelji palili cigaretama, žaračem, čupali joj nokte i kosu, kliještima kidali meso.
Još mjesec dana prije nego što su susjedi alarmirali policiju, Saharini roditelji prijavili su da im zetova obitelj ne dopušta da je vide. Ali, lokalna je policija sve ignorirala. Kada se otkrio zločin, ministar policije u tu je centralu poslao inspekciju, otamo je regrutirao jedinicu koja bi trebala naći Saharina muža. Još ga nisu našli.
Možda ništa ne bi bilo ni njenim svekru, svekrvi i šogorici da Sahar nije smogla hrabrosti sve ispričati medijima. Na samom početku suđenja svjetska javnost je pobješnjela, a pritisak na Karzaija i njegove ministre se povećao. Nakon presude Sahar je izjavila: “Deset godina je malo. Trebali su dobiti barem po 50. U zatvoru im treba raditi ono što su oni radili meni”.
Kazna od deset godina za zlostavljanje i torturu djevojčice pala je u drugi plan, jer je suđenje otvorilo niz Zapadu neugodnijih pitanja. Kada je Amerika 2001. nakon napada 11. septembra povela međunarodnu vojnu invaziju na Afganistan, jedno od glavnih obećanja bilo je uklanjanje talibana i borba za ljudska prava. Užasan položaj afganistanskih žena bio je glavni argument. Deset godina poslije i dalje je zakonito oženiti 16-godišnjakinju, a polovicu djevojaka i dalje udaju i mlađe.
I društvo i zakon primoravaju žene da ostanu u prisilnim brakovima i sa zlostavljačima, jer se bijeg iz takve situacije smatra “moralnim zločinom”. Ako je žena silovana, može završiti u zatvoru, jer seks izvan braka, čak i prisilan, također je “moralni zločin”, jedan od onih zbog kojih oko 400 žena i djevojčica godišnje završi u zatvoru.
Stanje se na tom području pogoršava, trenutno je u zatvoru zbog “moralnih zločina” 600 žena i 100 djevojčica, više nego što je prije pada talibana bilo ukupno zatvorenika u Afganistanu. Kao da cijela zemlja ratuje protiv žena.
Otimaju ih, siluju, polijevaju kiselinom zbog običnog trača, jer su “ugrozile čast obitelji”, ubistva zbog časti nisu iskorijenjena, svaka djevojčica i dalje riskira život ako ide u školu, ženama se i dalje trguje. Kakav napredak američka koalicija može prijaviti?
Brojne međunarodne institucije izvještavaju da napretka ima, ali je on spor i neujednačen. Dok su talibani bili na vlasti između 1996. i 2001., ženama je bilo zabranjeno školovanje, rad, svako sudjelovanje u životu izvan kuće.
Nisu smjele napuštati domove bez pratnje muškarca iz porodice, sve su morale nositi burke. One koje nisu slušale, bile su kamenovane. U dijelovima Afganistana muškarci su prozore bojali u crno da se ne bi vidjele žene u kući.
Nakon svrgavanja talibana afganistanskim je Ustavom 2004. ženama garantovano pravo na školovanje. Predsjednik Karzai 2009. je uveo Zakon o ukidanju nasilja nad ženama prvenstveno da bi se iskorijenila ubistva iz časti.
Ali, taj se zakon provodi samo u trećini zemlje. Stopa pismenosti djevojčica u dobi između 12 i 16 godina raste, ali svake godine čujemo da je u nekoj djevojačkoj školi otrovana voda ili da je napadnuta. Ići u školu i dalje je čin velike hrabrosti tih djevojčica.
