Zamislite da dovedete dva stolara koji vam trebaju izmjeriti prazan prostor u hodniku i napraviti plakar i da vam jedan napravi plakar širok 40, a drugi 54 cm.
Gotovo sve relevantne ankete pokazivale su kako će Trump izgubiti predsjedničke izbore.
Njegova pobjeda mogla je biti težak udarac za industriju tzv. “istraživanja javnog mnijenja”. Jer: zašto bi neko platio agenciju koja je promašila rezultat najvažnijih izbora na planeti? “Istraživači”, međutim, i dalje neumorno rade. Zašto je to tako? Jedan od mogućih odgovora: zato što oni koji ih naručuju od “istraživanja javnog mnijenja” ne očekuju tačne, nego podatke koji su im potrebni.
Može, nema problema, ruka ruci.
Za adekvatnu cijenu možeš dobiti rezultate “naučnog istraživanja” koje će pokazati da je proizvod konkurentske firme otrovan. Ugljeni hidrati su čas tihi ubica, čas temelj zdrave ishrane, zavisno od toga je li “tim naučnika s univerziteta…” platio proizvođač mesa ili tjestenine.
Javnost postkomunističkih zemalja bila je opsjednuta figurom “prodatog intelektualca” – pisca, istoričara, akademika koji je sarađivao s režimom, najčešće tajnom službom.
Ta se vrsta intelektualne prostitucije čini nevinom u odnosu na naučne institute koji opslužuju korporacije. “Javni intelektualac”, napokon, iznosio je svoje mišljenje – pročitaš šta ima da kaže ako ti se to što govori sviđa; ako govori suprotno od onoga što ti misliš, pljuneš i zaklopiš novine ili promijeniš kanal. “Timovi naučnika” iznose tzv. naučne istine, a mi smo naučeni da u takve ne sumnjamo, jer mi smo ljudi civilizovani i racionalni, za nas naučna istina ima snagu religijske objave – sve dok je ne zamijeni nova naučna istina.
Podjednako nepopularan
Sada nam “istraživači” saopštavaju kako njihove ankete vele da je Trump, nekoć nepopularan predsjednički kanditat, jednako nepopularan američki predsjednik.
Anketa CBS Newsa pokazala je kako je svega 40 posto ispitanika zadovoljno time kako Trump vodi zemlju.
“Rasmussenova” anketa, međutim, pokazuje da je Trumpom zadovoljno 54 posto Amerikanaca.
Da prostite: izem im zanat! Zamislite da dovedete dva stolara, koji treba da vam izmjere prazan prostor u hodniku i naprave plakar – i da vam jedan napravi plakar širok 40, a drugi 54 centa. Znali biste da jedan loče – pitanje je samo koji. Ali ovdje ne govorimo o stolarima koji alat voze u gepeku golfa dvojke, nego o gomili ljudi sa doktoratima i najmodernijim softverom.
“Politico” otkriva bitnu razliku u načinu na koji su anketu sproveli CBS i “Rasmussen”.
Tokom istraživanja javnog mnijenja koje je sproveo CBS američke građane pozivali su i pitanja im postavljali živi ljudi. Za “Rasmussen” je taj posao obavio govorni aparat.
Što znači: ljudi su se, čak i u razgovoru s osobom koju ne poznaju i nikada je neće sresti, stidjeli reći da podržavaju Trumpa. Pred drugim ljudskim bićem bilo ih je sram onoga što zaista misle i žele. Stvari koje radimo na mjestima gdje nas niko ne vidi ne radimo pred drugim ljudima, je li tako? Ali mašini se nisu stidjeli reći istinu.
Po istraživanjima Gallupa, CBS Newsa i CNN-a, većina Amerikanaca ne podržava Trumpovu zabranu ulaska u zemlju državljanima sedam dominantno muslimanskih zemalja. Šta je, osim rezultata, zajedničko tim anketama? S anketiranima su kontaktirali živi ljudi.
Rezultati istraživanja koje su posredstvom interneta – dakle: isključen je kontakt sa drugom osobom – sproveli Reuters / Ipsos i Huffington Post dali su sasvim drugačije rezultate, koji kažu da većina Amerikanaca ipak podržava zabranu ulaska muslimana u Sjedinjene Države.
Sekcija anonimnih komentara
Svako ko je ikada na nekom portalu posjetio sekciju rezervisanu za anonimne komentare zna da je to prostor fašističkih orgija. Zna da je to javno mnijenje. Za “istraživanje” toga ne treba vam doktorska disertacija, nego dobar stomak, gumene rukavice i četka za WC-šolju.
Trump artikuliše mračne želje svojih birača, on govori i čini stvari koje i oni žele, ali se još uvijek stide to javno pokazati. Tokom njegovog prvog mandata to što i kako on saopštava i politički oblikuje postaće norma: stida će nestati. Zbog toga će ga voljeti još više: jer on će ih, zaista, osloboditi. On će im omogućiti da slobodno i javno budu to što jesu. Onda slijedi drugi mandat – puni gas, bez kočnica.
Sjećate li se prvih “slobodnih, demokratskih, višestranačkih” izbora u Bosni i Hercegovini? Onih na kojima su nacionalne stranke nastupile s platformom “Svoj narod prvo”? Sjećate se? Bošnjaci first, Srbi first, Croats first? Izbora nakon kojih su sugrađani, na pitanje za koga si glasao, jedni drugima govorili “za reformiste”, jer ih je bilo sramota priznati da su glasali za nacionalnu stranku, sjećate se toga? Izbora na kojima su reformisti, za koje su svi glasali, dobili 8,9 posto?
Pazite šta želite
Onoga što je uslijedilo svakako se sjećate.
Mudri ljudi kažu da treba paziti šta želiš – jer bi ti se to moglo i ostvariti.
Želje su, doista, golema sila – a najsilnije od njih jesu one koje se ne usuđuješ povjeriti drugima.
Nakon katastrofe koju su donijeli bosanski izbori, mnogi od mudrih tvrdili su kako “demokratija nije za nas”, kako demokratija može funkcionisati samo u prosvijećenim nacijama, sa snažnim demokratskim institucijama.
Sva sreća da su američki građani prosvijećeni, a tamošnja demokratija naoružana dugom tradicijom i snažnim institucijama. Svim onim stvarima koje služe kao neprobojni zid što mračne želje sprečava da zavladaju političkim prostorom. U suprotnom, moglo im se desiti da za predsjednika izaberu nekoga ko je obećao da će srušiti taj zid koji ometa istinsku narodnu volju. U suprotnom, moglo im se desiti da izaberu Trumpa.
