1. Legionarima se usađuje stav ‘borba do smrti’, te predaja nije opcija
U aprilu 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su tačno odvažni i učinkoviti.
Iako ih je činilo svega 65 muškaraca, legionari su se borili protiv 3.000 vojnika u bitci kod Camaróna. Unatoč gotovo nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojski nanijela je velike gubitke, cijelo vrijeme se odbijajući predati. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.
Na kraju je petorica muškaraca sposobnih za borbu ostala zatočena na imanju, te su se branili bajonetama do posljednjeg daha. Kad su se predali, Meksikanci nisu mogli vjerovati da su se borili protiv te šačice muškaraca, te je jedan vojnik navodno izjavio: “Ovo nisu muškarci! To su demoni!”
Ta bitka se obilježava i danas, a drvena ruka njihovog ubijenog kapetana Danjoua i dalje je najvrednija stvar u muzeju legionara u Aubagneu.
2. Ranjeni legionari automatski dobivaju francusko državljanstvo
Iako vojske legionara dolaze iz 138 različitih država, svi mogu postati građanima Francuske. Naime, nakon časnog služenja barem tri godine, mogu predati zahtjev za državljanstvo, a ako ih se rani na bojištu, mogu dobiti državljanstvo putem odredbe nazvane ‘Français par le sang versé’, tj. ‘Francuz po prolivenoj krvi’, što je francuska vlada počela dozvoljavati 1999. godine.
3. Više od 35.000 stranaca ubijeno je u akcijama dok su služili Legiji
Tokom istorije se na francusku Legiju stranaca – i njihove borce – gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvaćali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život s nekim smislom. No besmisleno žrtvovanje s vremenom je postalo svojevrsnom vrlinom koju nema potrebe ni pokušavati razumjeti.
Najbolje je to objasnio stari legionar William Langeweische: “Vrijeme nije bitno. Mi smo zvjezdana prašina. Nismo ništa. Bez obzira umrete li s 15 ili 79 godina, za hiljadu godina to će biti potpuno nebitno. Dakle, od*ebite sa svojim brigama o ratu”.
4. Legija je nekad prihvaćala sve – pogotovo kriminalce i neprilagođene – bez ikakvih dodatnih pitanja, no danas prolaze kroz test probira
Od osnivanja, 1831. godine, Legija je postala utočište za sve s problematičnom prošlosti. Muškarci s policijskim dosjeima ili dezerteri iz drugih vojski mogli su doći i pridružiti se, bez da ih iko išta pita. Dobili bi novi identitet i mogli su započeti novi život, potpuno čistog početka.
No iako i dalje primaju dezertere i osobe optužene za manje prekršaje, više im se nije tako lako pridružiti kao nekad. Prilikom regrutacije, muškarci moraju proći psihička, fizička i intelektualna testiranja, prije nego počnu s ikakvim treningom.
Kasnije se provjerava kolika je njihova motivacija, kako bi se razotkrilo one koji nemaju dovoljnu volju da uspiju u vojsci.
Iako danas nije nužno da čovjek bježi od svoje istorije u trenutku kad se odluči pridružiti Legiji, svi novi legionari gube stari identitet i dobivaju novi, kojeg moraju zadržati najmanje godinu dana tokom služenja vojske.
“Legionari počinju novi život kad se pridruže. Svakome od njih dozvoljeno je da njihova prošlost ostane tajnom”, objasnio je legionarski kapetan Michel.
5. Plaća, naknade i dodaci su užasni
Prilikom regrutiranja legionari bi mogli komotno objaviti poster američkih marinaca na kojem piše: ‘Ne obećajemo vam vrt pun ruža’. Naime, plaća je užasna, kao i ostale naknade i dodaci, no čini se da to nikome ne smeta, piše Business Insider.
Unatoč obećanju vrlo grubog života i mogućnosti slanja u borbi bilo gdje na svijetu, i dalje se hiljade muškaraca prijavljuje svake godine.
Legionari mogu očekivati da će ih se poslati da čuvaju neka područja ili da ih se baci u žar borbe. Trenutno tako borave u Afganistanu i Maliju.
Početna plaća im je oko 1450 dolara, te nema povišica prvih nekoliko godina. A da je riječ o maloj svoti dovoljno govori usporedba s najnižom plaćom američkog vojnika, koja iznosi 1546 dolara, a koja automatski prelazi na 1733 dolara nakon šest mjeseci.
Jedini veliki bonus u Legiji mogu naći ljubitelji pića, jer uvijek ima više nego dovoljno alkohola. Čak i u ratnim zonama, legionari piju u slobodno vrijeme, te su poznati po tome što mogu popiti toliko da bi posramili i neke ‘poštene alkoholičare’.
