– Bože… Baš mi je osvanuo ružan dan… – počinje Šaban za srbijanski Telegraf.rs
Sinan Sakić izgubio je bitku za život rano ujutru 1. juna, u Beogradu, u 62. godini života.
Onaj koji je, sa domaće estrade, bio najveći prijatelj, brat i kolega pokojnog Sinana jeste Šaban Šaulić, koji je za Telegraf drhtavim glasom podjelio tugu zbog tužne vijesti.
– Bože… Baš mi je osvanuo ružan dan. Da li je moguće… – počeo je Šaban.
– Bio mi je izuzetno drag čovjek, mi smo čak i rod. Baš me je pogodilo… Izuzetan umjetnik, izuzetan pjevač kojeg je narod volio, koga su kolege voljele… Ne znam ko njega nije volio! Izuzetno simpatičan u svim svojim pričama sa kolegama, sa drugarima… Tu je uvijek bilo toliko smjeha, zabave. Uvijek je imao nešto lijepo i zanimljivo i simpatično, na šta smo se svi smijali. Da ne pričam noći, neke naše, do rano ujutru. Pričali smo o svemu i svačemu, o muzici, znali da zapjevamo za stolom – prisjeća se Šaban.
Kako smo nedavno uspjeli da saznamo, Šaban i Sinan trebalo je da snime duetsku pjesmu, što nam je Šaulić sada i potvrdio. Međutim, taj san ostaće zauvjek nedosanjan.
– Jeste, ja sam napisao pjesmu koja je trebalo da baš bude za njega i za mene, najadekvatnija… Radi se o braći, pjesma za dva brata. “Ako treba, brate, ja ću ti uvijek pomoći”… Planirali smo nas dvojica to da uradimo. Njega sam video tu, da bismo mogli to on i ja baš lijepo da donesemo – kaže Šaban za Telegraf.
Kako kaže, Sinana je posljednji put video na nedavnom zajedničkom koncertu u inostranstvu, i da mu je izgledao dobro.
– Bili smo zajedno u, nemoj da me držiš za riječ, mislim u Švedskoj. Prije nekih mjesec, mjesec i po dana. Imali smo koncert i on je funkcionisao najnormalnije. Pričali smo, ja sam mu rekao za tu pjesmu, on se baš oduševio, baš mu je bilo drago. I odjedanput sam čuo da je opet u bolnici, a taman je bio oporavljen i sve je bilo u redu. Sin koji je sa njim tada bio u Švedskoj rekao je: “Hvala Bogu, on se lijepo oporavlja”. I odjedanput, ta pusta jetra… Mislio sam da će dobiti i ovu bitku – sa knedlom u grlu priča Šaban.
– Žao mi je i njega i njegove familije, kćerke, supruge, sinova… Strašno. Jedan veliki gubitak za estradu, stvarno veliki. Njega je narod baš volio… Zračio je nekon harizmom koju je narod prihvatio i prepoznao u njegovom pjevanju, glasu, interpretaciji… Stvarno ne znam šta ću, sem da poželim familiji da istraju, da budu jaki. Šta ćeš, život je to. Nažalost, sve se obrušilo na njega, sirotog… A on je bio dosta krh. Emotivan, a i bio je dosta mršav. Nije on neki jakiša koji je imao 80 kila da može da se izbori. Otkud znam, pretpostavljam da bi ti ljudi lakše mogli da se izbore sa nečim. A on je bio krh… Ali bolest uzima i jake, nema tu biranja – kaže Šaulić.
– Šta reći… Izuzetno mi je žao. Otišao je veliki umetnik, na žalost svih njegovih fanova, koji će to sigurno teška srca primiti, ali eto šta je život. Ide dalje, šta da se radi. Sve nas to čeka, pre ili kasnije… – završio je Šaban
