Upoznajte Svalbard, grupu otoka u Arktičkom okeanu koji se nalaze u blizini Sjevernog pola, između 74. i 81. stepena sjeverne geografske širine. Svalbard znači “hladna obala”, a prvi put se spominje 1194. godine u islandskim historijskim zapisima. No, ostatku svijeta Svalbard je ostao nepoznat još puna četiri stoljeća, sve do 1596. Te je godine grupa holandskih istraživača, predvođenih Viljemom Barentsom (Willem), krenula brodom prema sjeveru.
Mornar koji je stajao na promatračnici, ugledao je jednog dana na horizontu neko nepoznato kopno, niz planina vrlo oštrih vrhova. Istraživači su doplovili do sjeverozapadnog dijela Svalbarda, koji je Barents nazvao Špicbergen, što bi značilo “nazubljene planine”. Tako se danas naziva najveći otok Svalbarda. Barentsovo otkriće označilo je početak jednog novog doba, u kojem je na Svalbardu postalo vrlo živo. Ljudi su počeli dolaziti u lov na kitove, tuljane i krznaše te istraživati nepoznata polarna područja, a s vremenom su započeli i s iskopavanjem ugljena, provođenjem naučnih istraživanja i razvojem turizma. Dugi niz godina u tim aktivnostima učestvovalo je nekoliko zemalja, a onda je 1925. Svalbard pripao Norveškoj.
Vječni led
Svalbard je zemlja vječnog leda. Ljeti se nakratko otopi samo površinski sloj tla. No, zbog povoljnih vjetrova i morskih struja, klima je blaža nego u drugim područjima koja su jednako toliko udaljena od ekvatora. Na tamnom zimskom nebu često se pojavi aurora borealis ili polarna svjetlost.
Svalbard je najsjeverniji vrh Evrope i, ako izuzmemo neke vojne baze, ovdje su smještena najsjevernija naseljena mjesta na planeti. Ovo je zemlja ekstrema. Ko god da je smislio izraz “polarne suprotnosti”, vjerovatno je mislio na Svalbard. Zavisno od toga u koje ga doba godine posjetite, možete iskusiti potpuno drugačiju atmosferu – od beskrajne dnevne svjetlosti “ponoćnog sunca” (polarni dani) do mirnog zalaska u polarnim noćima. Špicbergen je najveći i jedini trajno naseljeni otok, na kojem je i Longjerbjen, glavno naselje i administrativni centar Svalbarda, ujedno i polazna tačka za arktičke avanture. S dosta padavina i sunčanih dana, Svalbard se često opisuje kao arktička oaza.
Longjerbjen broji skoro 2.000 stanovnika i najveće je naseljeno mjesto na Svalbardu. Neočekivano u tom bespuću skoro netaknute prirode, naići ćete na moderan mali grad, koji ima supermarket, poštu, banku, gradsku knjižaru, škole, dječije vrtiće, hotele, kafiće, restorane i bolnicu!
Ne propustite priliku da se stavite u ulogu arktičkog istraživača sa psećom zapregom (sanke koje vuku psi). Ova uzbudljiva avantura osmišljena je za turiste koji žele da ostave civilizaciju iza sebe na bar nekoliko dana. Pod nadzorom iskusnog vodiča, ova tura izoštrit će vaše vještine kao “mushera” dok upravljate svojim timom haskija kroz netaknutu divljinu. Grupe u ovim turama su male, a smještaj se mijenja kako avantura odmiče, od udobnog smještaja u Longjerbjenu do hotela – starog broda, zaleđenog i okovanog ledom, jedinog ove vrste u svijetu.
Kralj Arktika
Istražite jednu od posljednjih pravih granica na planeti. Organizirane ture s vodičem na motornim sankama odvest će vas na mini putovanja preko zamrznutih predjela koja oduzimaju dah. Planinarske ture u divlju prirodu Svalbarda savršene su za turiste koji vole izazov. Ovdje ćete uživati u velikim ledenim glečerima, istražiti nekoliko fosilnih nalazišta, diviti se pejzažu fjordova, upoznati divlji životinjski svijet na sjeveru. To je regija gdje irvasi slobodno lutaju snijegom pokrivenim predjelima.
Svalbard ima iznenađujuće raznolik biljni svijet, u koji spada i skoro 170 vrsta cvjetnica. Među njima su posebno prepoznatljivi bijeli ili žuti svalbardski mak te purpurna kamenika, koja vrlo lijepo miriše. Svalbardska snježnica jedina je ptice koja ovdje živi tokom cijele godine. Sve druge ptice, među kojima su debelokljune i male njorke, neke vrste galebova te morski žalari, zimi se sele u toplije krajeve. Posebno su zanimljive arktičke čigre. Mnoge od tih ptica lete sve do Antarktika na drugom kraju zemaljske kugle.
Arktička lisica jedna je od dvije vrste pravih kopnenih sisavaca koje obitavaju na Svalbardu. Druga je vrsta dobroćudni svalbardski sob. Mnogi smatraju da se sjeverni medvjed – kralj Arktika – može nazvati i morskim sisavcem s obzirom na to da većinu vremena provodi na plutajućim santama leda, na kojima lovi tuljane. No, na Svalbardu skoro svugdje možete naići na nekog medvjeda koji tumara uokolo. Od 1973. u Norveškoj je strogo zabranjen lov na sjeverne medvjede, a u slučaju da neko ipak ubije neku od tih životinja, obavezno se provodi istraga o tome. Mada na Svalbardu još ima prilično mnogo sjevernih medvjeda, stručnjaci su ozbiljno zabrinuti za budućnost tih veličanstvenih životinja.
Fosilni oblici
U jednoj brošuri piše da je Svalbard “raj za geologe”. Budući da u tom području nema mnogo vegetacije, idealan je za upoznavanje s geološkom prošlošću Zemlje. Na uzvisinama se vide tipične geološke formacije. Planine se sastoje od jasno razlučenih slojeva stijena tako da izgledaju kao ogromne torte. Na Svalbardu se mogu naći stijene iz svih razdoblja Zemljine povijesti. Neke su nastale od pijeska i gline, a druge od tvari organskog porijekla. S vremenom su mnoge uginule biljke i životinje bile prekrivene glinom te su sačuvane u fosilnom obliku. Fosili su pronađeni u stijenama iz svih geoloških razdoblja.
Geolozi kažu da se Svalbard nalazi na tektonskoj ploči koja se već dugo polako pomiče prema sjeveru. Moguće je da se u davnoj prošlosti ta ploča nalazila negdje blizu ekvatora. U današnje vrijeme satelitski snimci pokazuju da se Svalbard još kreće prema sjeveroistoku, i to brzinom od nekoliko centimetara godišnje.
Upoznavajući ovo veliko arktičko prostranstvo, raznovrsni biljni svijet i životinje koje su izvrsno prilagođene tamošnjim uslovima života, potaknut će vas na razmišljanje o raznolikosti živog svijeta i o tome koliko mi, ljudi, vodimo brigu o prirodi. Ukratko, to bi bila ta zemlja hladnih obala u kojoj snijegom prekriveni planinski vrhovi strše kroz oblake i blago se rumene okupani poslijepodnevnim suncem.
Info
– Okružen je Barentsovim i Grenlandskim morem sajužne strane i Arktikom sa sjeverne strane, a sjeverni dio arhipelaga nalazi se u samom polarnom krugu
– Veličina 63.000 kvadratnih kilometara
– Prosječna temperatura ljeti je oko 6 °C, a zimi oko – 14 °C.
– Smješten je 900 kilometara sjeverno od norveške obale
– Norveška je odlučila učiniti Svalbard dijelom Kraljevstva, a ne zavisnim teritorijem
– Populacija 60% Norvežani, a 40% Rusi i Ukrajinci
– Službeni jezik je norveški, ali se u ruskim naseljima koristi ruski
Lov i ribolov
Lov i ribolov na otoku Svalbard poznati su po okrutnoj hladnoći, ali može predstavljati raj za one koji su očajni i bez posla. Ljudi se tamo uglavnom bave lovom, ribolovom i turizmom, a zvanični podaci kažu da je zarada na godišnjem nivou skoro 60.000 eura po radniku. Olakšavajuća okolnost za rad na ovom otoku je to što nije potrebna viza za odlazak, kao ni radna dozvola. Na njega može da se uđe samo preko Norveške.
Ide, medvjed!
Pročitajte koji je to najneobičniji oglas za posao (a tiče se medvjeda), koji se pojavio na otoku Svalbard u Norveškoj: Posao izgleda ovako: Treba “samo” da na vrijeme uočite zvijer i upozorite naučnike i istraživače koji u velikom broju posjećuju arktičko područje. U oglasu piše da je potrebno da ste grlati kako biste drekom otjerali divlju životinju. Ono što treba da znate o poslu je sljedeće: Mnooogo je hladno, signal za mobilni telefon je slab ili nikakav.
Za plaću ništa nije napisano, ali može biti da je sasvim pristojna s obzirom na uvjete rada i na to kakav je posao. Na Svalbardu živi skoro 2.400 ljudi, dok je bijelih medvjeda nešto više – skoro 3.000. Odatle i neobični poslovni oglas lokalnih vlasti, tačnije poslovna ponuda.
