Niko se nije usudio da pita zašto je Omar al-Abed, 20-godišnjak sa snovima i planovima, kupio nož i odlučio da ubije.
Svaki pošteni Izraelac bi trebao da pročita oproštajno pismo Omara al-Abeda. Nije izdaja pročitati njegove posljednje riječi. Prava izdaja je misliti da će detektori metala, ciljana ubistva, više pritvaranja i rušenja kuća, mučenja i uskraćivanja ljudskih prava spriječiti brojne napade koji će tek da se dese. Stvarna izdaja je ako se pravite da ne vidite.
Bez poricanja horora ovog užasnog djela, svaki Izraelac mora da obrati pažnju na Abedove riječi i da izvuče neizbježne zaključke. Čitava Zapadna Obala, kao i Pojas Gaze će se pretvoriti u Omara al-Abeda, pitanje je samo kada. Svako ko misli da može biti drugačije treba samo da pogleda u prošlost. Ovo je pravi izgled okupacije i otpora okupaciji: masovno, besmisleno krvoproliće.
“Ovo su moje posljednje riječi”, napisao je mladić iz sela Kobar na Zapadnoj Obali prije nego je otišao da ubije ilegalne naseljenike u susjednom naselju Halamiš. “Ja sam mlad, nemam još ni 20 godina. Imao sam mnoge nade i planove, ali kakav je ovo život, kada naše žene i omladinu ubijaju bez ikakvog razloga?”
Šta smo mogli reći Abedu? Da njihove žene i omladinu ne ubijaju bez razloga? Abed je živio u prelijepom selu, u stvarnosti koja ne može biti ružnija. Njegov komšija Nail Bargouti npr., koji je pušten iz zatvora nakon 33 godine u kom je bio zbog ubistva vozača autobusa, vraćen je u zatvor – u činu užasne pristrasnosti – navodno zbog kršenja pravila uslovnog puštanja. Još jedan komšija, je i Maruan Bargouti, koji bi u manje glupom i pravednijem svijetu odavno bio pušten na slobodu da bude vođa svog naroda.
Abed je namjerio da ubije ilegalne naseljenike jer “oni oskrnavljuju Al-Aksa džamiju a mi spavamo”, jer “je sramota da samo ćutimo i gledamo. ” Dok je izraelska granična policija vršila bolesnu pretragu za leševima u mrtvačnici Makased bolnice u Istočnom Jerusalimu, Abed je planirao svoje krvavo djelo. Dok su njegovi stariji pokušavali da spase krvavo tijelo njihovog prijatelja da ga Izrael ne bi oteo, kao što obično radi, on nije mogao da ćuti. “Vi koji imate oružje koje samo skuplja rđu, koje vadite samo radi svadbi i veselja, zar se ne stidite sebe? Zašto ne objavite rat u ime Boga? Zatvorili su Al-Aksa džamiju a vaše oružje i dalje miruje. ”
Riječi zvuče skoro biblijski. Slične riječi su upisane u svaku borbu za oslobođenje, uključujući naravno i našu. Prate ih religijski izrazi, jer pisac vjeruje u Boga. I u drugim borbama, kao što je i naša, religija je korištena u službi nacije. Šta biste rekli Abedu da ste ga sreli prije nego je krenuo da sije smrt, osim “Ne ubij”? Da treba da se pomiri i odustane? Da pravda nije na njegovoj strani, već na strani okupacije? Da ima nade da će živjeti normalan život? Šta može Izraelac reći očajnom mladom Palestincu koji zaista nema budućnosti, nema izgleda za promjene, nema scenarija koji sadrži nadu, čovjeku čiji je život jedno dugotrajno ponižavanje? Šta biste mu rekli?
Očaj je duboko urezan u Zapadnu Obalu. U Pojasu Gaze je još gore. Ovo bi trebalo da remeti san svakom Izraelcu, jer njihova država snosi najviše odgovornosti za ovu situaciju. Ali ako moralna odgovornost prema Palestincima nije dovoljna da kvari san Izraelcima, onda bi činjenica da ovaj očaj sluti na zlo trebala biti dovoljna. Abed nije imao šta da izgubi, a osoba koja nema šta da izgubi je najopasniji od svih neprijatelja. Čak ni ministar javne bezbjednosti Gilad Erdan je ne može zaustaviti.
Izraelska vojska je izvršila raciju u Kobaru u subotu, uvodeći zabranu i hapseći jednog od Abedove braće, sve se nastavlja kao po običaju. Vojnici su sproveli ‘inžinjersku pretragu’ porodične kuće. Ministar odbrane i šef osoblja u vojsci su dobili ‘bezbjednosni izvještaj’. Novi šef Laburističke strabnke Avi Gabaj, pozvao je na osudu, šef Ješ Atid-a Jair Lapid označio je Abeda “klasičinm teroristom” a Cipi Livni iz redova laburista je rekao “ujedinjeni smo u našem bolu. ” Niko se nije usudio da pita zašto je Omar al-Abed, 20-godišnjak sa snovima i planovima, kupio nož i odlučio da ubije.
