800 miliona eura samo na transfere, kao i 10 trenera, potrošio je 11 milijardi eura teški ruski biznismen otkako je početkom jula 2003. za 160 miliona eura kupio Chelsea od Kena Batesa.
Pojava Abramoviča u nogometnom svijetu bila je zloslutni omen što se nogometu sprema: Ruski oligarsi, šeici, emiratski konzorciji, američki franšizeri, hicksi, gilleti, ribolovljevi, al-thaniji, shinawatre…likovi koji su nam zgadili nogomet više od Uefe i Fife, pod čijom kapom i blagoslovom su ga preuzeli i pretvorili u ono što je danas od Mahačkale do Monte Carla: Takmičenje desetak multimlijardera pod radnim nazivom “ko ima većeg”.
Kao i svim bogatim Rusima, stasalima u tranzicijsko (ne)vrijeme, tako je i naftnom velmoži Abramoviču, koji se na vrh popeo i ostao nakon “aluminijskih ratova”, gdje je bio jedini preživjeli (ili ne zaglavjeli u sibirskim gulazima) London bio i ostao mračni predmet želja, a kupnje zgrade u Kensingtonu i statusa u visokom društvu jednako važne i međusobno povezane.
Abramovič se na tom putu počastio mezicem u vidu kluba iz najbogatijeg gradskog kvarta i već prve sezone potrošio preko 140 miliona eura na nove igrače. Napominjemo, to je bilo prije 10 godina, kada je ovakav iznos bio čisti sf, čak i za Barcelonu, United ili Real.
Iako su mu usta i srce puni strasti za razvoj mladih talenata, a gledanje U-18 momčadi Chelseaja (u čiju akademiju je uložio 25 miliona eura) jedna od glavnih zanimacija, u deset godina njegove vladavine u klubu, nijedan proizvod omladinske škole nije postao prvotimac, dok prošle sezone u sastavu Chelseaja nijednom nije bilo Engleza mlađeg od 21 godine.
Istina, Ryan Bertrand ušao je u ekipu i čak igrao u prvoj momčadi (desetkovanoj ozljedama) u finalu LP, ali činjenica je da je posljednjih “domaći dečko”, koji je postao nezamjenjivi prvotimac – John Terry, a on ima 32 godine
Nema baš puno pomoći što je pod vodstvom najboljih holandskih stručnjaka Abramovič kopirao Ajax i Barcelonu, a sve mlade ekipe , od devetogodišnjaka naviše, igraju 4-3-3, kao ni što se Chelsea plasirao u četiri od posljednjih šest finala FA Kupa za mlade.
Abramovič naprosto nema pojma o nogometu, kako je iskreno i izravno rekao prvi trener njegovog novog kluba, Claudio Ranieri, a isto je, samo uvijenije, potvrdio legendarni danski nogometaš Frank Arnesen, koji je od 2005. do 2011. bio šef “omladinskog razvoja”, nakon što je Tottenhamu za njega platio 10 milijuna eura: Kada je Roman ušao u nogomet, nije baš puno znao o njemu.
Nema problema, znanje će kupiti i to u vidu 70-godišnjeg mudraca Pieta de Vissera, skautskog genija, koji je za PSV u Brazilu otkrio Romaria i Ronalda, a pod stare dane je Mourinha za raskošan honorar učio osnove nogometa.
On je također doveden kako bi se ispunila Abramovičeva želja da klub proizvodi igrače koji će mu, kao domaći, biti lojalni i osjećati privrženost, ali s druge strane, gazda je potrošio više od milijarde eura na pojačanja i “pojačanja” (Shaun Wright-Philips plaćen je 25 milijuna eura?!), kako bi odmah osvajao sve, a treneri koji u tome nisu uspjevali, ili su nakon briljantnog starta malo “zastranili” (Mourinho, Ancelotti), odmah su smjenjivani.
Ne može se reći da Abramovičevo desetljeće nije bilo uspješno, jer Chelsea je za to vrijeme osvojio tri engleska naslova, četiri FA Kupa, dva Liga Kupa, Ligu prvaka i Evropa ligu, ali cijena koja je pri tome plaćena, predstavlja ne samo jedanaestinu Abramovičeva bogatstva, nego i “vađenje duše” nogometa.
