U ovom trenutku Bosna i Hercegovina je velika laž. Laž je da je ona multietnička, laž je da je demokratska, laž je da je to pravna država, laž je da su tri konstitutivna naroda, laž je da postoje institucije države, laž je da su Srbi stvorili Republiku Srpsku, laž je da su Bošnjaci odbranili Bosnu i Hercegovinu, laž je da je Federacija BiH jedan entitet.
Stvarnost je sasvim drugačija.
Bosna i Hercegovina je etnički počišćena država (zašto se ne objavi popis stanovništva?) u kojoj vladaju etnokratske elite zakonom kriminala, korupcije i nepotizma. Suštinski, u Bosni i Hercegovini su dva konstitutivna naroda – Srbi i Hrvati, jer su Bošnjaci politički nebitan faktor i ne učestvuju u konstituiranju države. Da ne bude zabune, način na koji Bošnjaci u svojim političkim partijama imaju Srbe i Hrvate za pokazivanje, tako Srbi i Hrvati po konceptu karađorđeva imaju dva miliona Bošnjaka za pokazivanje, čime je zadovoljena forma koju je nametnula međunarodna zajednica. Predstavnici Bošnjaka očito prihvataju ulogu manjine u državi gdje su većinski narod. Dakle, Bošnjaci su politički nebitni.
Da li je neko politički bitan moguće je zaključiti na najmanje dvije kategorije i to da može govoriti u ime svog naroda i da može uspostaviti vlast na određenoj teritoriji. Ništa od ovoga Bošnjaci ne mogu uraditi bez saglasnosti Srba i Hrvata, kako onih iz BiH, tako i onih iz Srbije i Hrvatske.
Kako su Bošnjaci došli u ovu poziciju?
Odgovor na ovo pitanje leži u stavljanju znaka jednakosti između Bošnjaka i Al Qaide (bijela alkaida); Bošnjaka i Isila (paradžemati) i, na kraju, Bošnjaka i terorizma.
Ne zaboravite, kako se stvari odvijaju, međunarodna zajednica će prije oprostiti ratne zločine nego terorizam – bio on stvaran ili ne. Bošnjaci su u zabludi – što se više „bore protiv terorizma“ to više sebi stavljaju terorizam na teret. Veći je problem jedan Bošnjak na ratištu u Siriji nego što je to hiljadu nekih Europljana. Umjesto da se Bošnjaci bave državom, što im je i obaveza kao većinskom narodu, oni se iscrpljuju na izmišljenom problemu paradžemata.
Slika u kojoj se vidi da su Bošnjaci zabavljeni sami sobom, gdje se ne nazire rješenje, ostavlja prostor njihovom političkom neutraliziranju i evidentnom getoiziranju. U tom smislu Srbi nesmetano mogu da formiraju dodatne sigurnosne službe, povećavaju vojne kapacitete i dalje pridonose političkom destabiliziranju države. S druge strane, Hrvati formiraju paralelne strukture vlasti (HNS, izdvojeni ured člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda u Mostaru, postavljanjem svojih kadrova na što više pozicija unutar sistema vlasti u FBiH, zaokruživanjem medijskog prostora) kako bi zaštitili Herceg-Bosnu i osigurali joj ekonomsku održivost podjarmljivanjem Federacije, odnosno Bošnjaka.
Političke elite Bošnjaka očito ne razumiju da je treća izborna jedinica de facto hrvatska zajednica Herceg-Bosna – samo što se tako zvanično ne zove.
Da budemo sasvim otvoreni i kažemo zašto je zvanična hrvatska politika redefinirala svoje zahtjeve za zaokruživanjem trećeg entiteta. Razlog je ekonomska eksploatacija koja je moguća i isplativa samo nad Bošnjacima. Utoliko je razumljiva politička strategija člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i njegova aktivna uloga u stvaranju bošnjačkog jedinstva u cilju nametanja monopola nad politikom i ekonomijom u FBiH zarad hrvatskih interesa. Identična mu je uloga u podrivanju uspostave boljih političkih odnosa između Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini.
Nameće se zaključak da je Bosna i Hercegovina podijeljena na najmanje dvije zone političkih utjecaja; u Republici Srpskoj evidentan je utjecaj Rusije i Srbije, dok je prostor Federacije poprište više različitih utjecaja, i to Hrvatske, EU i SAD.
