Rukovanje i kratak razgovor premijera Srbije Aleksandra Vučića i bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića znaci su da ima nade da će kriza u regionu nastala zbor nedjeljnog referenduma u RS biti riješena na miran način.
Naime, Vučić i Izetbegović su poslije panela o Srebrenici u okviru “Klintonove globalne inicijative” uz stisak ruke razmijenili i nekoliko riječi.
O čemu su pričali – samo oni znaju, a stručnjaci procjenjuju da je Vučić izgledao dominantno i superiorno u odnosu na svog sagovornika, koji je, na neki način, bio prinuđen da mu se pokloni.
Svi se slažu da je ipak najvažnije od svega što je ovaj njihov gest ulio nadu Balkanu da nisu iscrpljene sve mogućnosti da se problemi u BiH riješe mirnim putem, piše “Alo”.
Marketinški stručnjak Nebojša Krstić uvjeren je da je pozdrav između Vučića i Izetbegovića veoma važan i da je on zapravo uvod u dobar dijalog između Srbije i BiH koji će se uskoro desiti.
– Vidio sam njihovo rukovanje i o tome zaista mislim sve najbolje. Za mene je to bilo nešto potpuno neočekivano, zbog svih ovih dešavanja, zato mi je sve to bilo jedno vrlo prijatno iznenađenje. Broj jedan mi je, svakako, dobar odnos koji je Vučić imao s Ćamilom Durakovićem, načelnikom opštine Srebrenica, poslije toga što ga je Ćamil uvrijedio u vezi s drugim odlaskom u Srebrenicu, nekorektno se ponio prema njemu, a Vučić je prešao preko toga i imao je dobar govor tijela dok je pored njega sjedio na stolici, pokazivao je Vučić da mu ništa ne zamjera, pričao je sa njim. A kada se sve završilo, primjetio sam taj srdačan pozdrav između Bakira, koji je bio u publici, i Vučića i ti njihovi govori tijela su vrlo dobar znak u kontekstu ovih beskonačnih prijetnji koje stižu i odavde i odande i zatezanja situacija, mislim da te stvari na vrlo dobar način relaksiraju odnose i uvod su u neki dijalog koji će na kraju morati da se desi – kaže Krstić.
Poznati srpski glumac, pantomimičar i profesor Marko Stojanović imao je svoje zanimljivo viđenje njihovog susreta koji se desio u ovoj osjetljivoj situaciji za sve, a zbog referenduma u RS.
– Uvijek je nezgodno kada jedan od dvojice sagovornika stoji, a drugi sjedi. Bilo bi poželjno da onaj koji sjedi ustane i tako dođe u ravnopravan položaj sa onim koji stoji, jer je onaj koji stoji uvijek dominantan. S druge strane, onaj koji sjedi može namjerno da ostane da sjedi i tako natjera onoga koji stoji da mu se “pokloni” kada se rukuju ili kada razgovaraju, posebno ako onaj koji sedi govori tiše, pa onaj koji stoji mora da se sagne da bi mu približio uvo i tako čuo šta ovaj govori.
– Mislim da je na ovim fotografijama premijer Vučić ipak superiorniji, jer je gospodin Izetbegović bio neodlučan – da li će sjediti ili ustati. Na kraju je uhvaćen kako čuči, a to je u svakom slučaju inferiorniji položaj, posebno kada izgleda ovako nespretno i kao da se pridržava za ramena gospodina Vučića. Zanimljiviji mi je bivši predsjednik Klinton, koji se u pozadini nonšalantno smije i izgleda kao stari, istrošeni profesor koji je uspio da okupi sve svoje đake i one koje je volio i one kojima je lupao packe i sad im se malo i podsmijeva, jer se nikome nije izvinio, a ipak su mu neki oprostili. Sada mu svi đaci trebaju kako bi njegova žena postala nova učiteljica u njihovom globalnom selu – navodi on.
Psihoterapeut i stručnjak za neverbalnu komunikaciju Zoran Milivojević za “Alo!” kaže da je evidentno da Bakir pokazuje da sa Vučićem želi da ima srdačan i otvoren odnos.
– Time što pruža obje ruke prema njemu i dodiruje Vučića po ramenima Bakir je želi da pokaže da je srdačan i otvoren prema Vučiću. Ali mi takođe vidimo ovde i disproporciju, a to je da Bakir želi ili glumi da želi da ima srdačniji kontakt, a da je Vučić sa druge strane malo više suzdržan i prihvata rukovanje, jer te Bakirove ruke na njegovim ramenima se mogu tumačiti kao poziv na poljubac.
Međutim, neverbalni govor u ovakvoj situaciji treba uzeti sa rezervom jer mi imamo pred sobom političare, to je kao da komentarišemo neverbalni govor dva glumca u predstavi. Obojica su gosti Klintonove fondacije, važni ljudi su oko njih. Njih dvojica nisu tu Vučić i Izetbegović, već politički likovi koji šalju određene poruke, šalju poruke prisutnima u sali, zatim svim ljudima koji će pratiti medije koji o tome izvještavaju, domaćoj i svjetskoj javnosti – objašnjava Milivojević.
