Po tradiciji, muslimani se za dolazak ramazana pripremaju na različite načine. Tako se čiste i uređuju džamije, mejtefi, mezarja, kuće i avlije. Paralelno s tim, vjernici se i duhovno pripremaju za dolazak posebnog gosta te se intenzivnije uči Kur’an, odlazi u džamiju i posti još prije nastupanja ramazana. Ima i onih koji još uvijek čuvaju tradiciju posta “učajluka”, odnosno mjeseci koje prethode devetom mjesecu po hidžretskom kalendaru.
Nažalost, u svoj toj ljepoti i plemenitom ozračju, nađe se i onih koji nastoje “iskoristiti situaciju”, ili, bolje rečeno, zloupotrijebiti posebno izražena osjećanja i emocije kod onih kojima je ramazan kudikamo više od mjeseca sačinjenog od 30 dana.
Skoro da je ustaljena praksa da se po određenim selima, i to baš pred sam ramazan, pojave osobe koje sakupljaju pomoć, uglavnom za, kako sami tvrde, teško oboljelu djecu. Narod k’o narod, izvaran i svakojako isprepadan, ali opet dobar i voljan pomoći koliko god može, nasjedne na slatke riječi (čitaj: tešku muku), odvoji, halali i puno ne pita. Jasno, i narodu sve to ponekad bude nejasno i pomalo sumnjivo, ali opet dadne, pa nek’ im Bog sudi.
Surova pljačka po selima
Nedavno mi se javlja imam i kaže kako u njegovom džematu neki mladić sakuplja pomoć. On je iz jednog grada, sakuplja pomoć za oboljelu djevojčicu iz sasvim drugog grada, a sve to radi u ime humanitarne organizacije koja je, pogađate, iz trećeg grada. Pri tome su svi ti gradovi poprilično udaljeni, a neki nisu ni u istom kantonu, tako da je u startu sve mirisalo na nešto što nema veze s humanitarnim radom.
Imam mi dalje priča kako je, “na foru”, uzeo broj telefona od “humanitarca” te mu rekao kako će nazvati još naroda kako bi akcija protekla bolje. Umjesto toga, nazvao je prijatelje i određene ljude iz grada u kome, navodno, živi oboljela djevojčica i, gle čuda, niko nije čuo za nju. Par trenutaka kasnije vratio se, ali sakupljača priloga nije bilo tamo gdje je maloprije bio. Čovjek je jednostavno “ispario”.
Kroz određene Facebook grupe zatvorenog tipa provlačimo informaciju o ovom slučaju i tražimo eventualne dodatne podatke od prijatelja iz drugih gradova. Uporedo s tim, obavještavamo ljude po selima da ne nasjedaju na apel spomenute osobe. Naravno, slučaj je uredno prijavljen i policiji, koja je odmah poduzela potrebne mjere na rasvjetljavanju cijelog slučaja.
Dugogodišnja praksa
Uskoro se javlja sve veći broj ljudi koji tvrde kako su već nasjeli i elegantnom “humanitarcu”, koji, uzgred rečeno, zastupa organizaciju od koje nema ni traga ni glasa, dali i halalili svoje priloge. Zapravo, nisu u pitanju pojedini ljudi, nego cijela sela koja je mladić (ili mladići, koji, možda, djeluju organizirano – ko li će ga više znati) obišao i na prljavu “foru” oglobio.
Uz to, javljali su se i ljudi iz drugih gradova koji imaju potpunije informacije i o osobi, i o različitim mahinacijama pomoći kojih od svijeta izvlači novac. Profesionalno i do tančina istrenirano, nema šta… Javio se, naposlijetku, i on. Zvao je imama i molio da mu se ime ne daje u javnost, valjda da ne izgubi reputaciju, ili šta već.
Nije nikakva tajna da je prosjačenje po Bosni i Hercegovini, a vjerujem, i šire, posve uobičajena i organizirana rabota. Teško je ne primijetiti vozila koja ciljano dovoze, a po završetku “posla” okupljaju i odvoze one koji prose ispred džamija, crkava, po pijacama ili trgovima. No, takvim prosjacima se i nekako može “progutati” priča. On je pružio ruku i traži, pa ako hoćeš – dadni, a ako nećeš – prođi; svakako će te za par metara “zaskočiti” drugi.
Vrijeme je da pljačka prestane
Ipak, raditi takve stvari na tako ogavan i prostački način (koristim najblaže riječi koje mogu) je van svake pameti i zaslužuje da se adekvatno sankcionira i da mu se konačno stane ukraj. Da, bilo je toga i prošli mjesec, i prošle godine, i prije tri godine; bilo ga je ovdje, ali i drugdje, i bit će ga, vjerovatno, opet. Uostalom, i sam imam poprilično zanimljivog iskustva s ovakvim i njemu sličnim tipovima.
Na kraju, svako ima pravo raspolagati svojim novcem kako želi te da dati ili ne dati kome želi. Međutim, niko nema pravo na ovakav način pljačkati i pustošiti ionako opustošeni svijet. Oni umjereni, koji u svemu ponajprije gledaju na Božiju nagradu ili sevap, vjerovatno će kazati: “Ma nek’ mu Bog sudi!”
Srećom, Bog će i suditi i najpravednije prosuditi. Ali, vala, ako ćemo pravo, nek mu se i na sudu ovozemaljskom sudi! Ako ga stigne bar stoti dio kletvi onih koje je opljačkao, teško li njemu – i ‘vamo, i Tamo!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
