Gordana Siljanovska Davkova, 63-godišnja profesorica ustavnog prava i političkog sistema, kandidatkinja je opozicionog VMRO-DPMNE na predsjedničkim izborima u Sjevernoj Makedoniji, čiji će prvi krug biti održan 21. aprila.
Rođena je u Ohridu, diplomirala i magistrirala na Pravnom fakultetu “Justinijan Prvi” u Skoplju, gdje predaje Ustavno pravo.
Ekspert je pri Ujedinjenim narodima, OSCE-u i Vijeću Evrope.
- Gospođo Siljanovska Davkova, vjerovatno očekujete pobjedu na predsjedničkim izborima kad ste prihvatili kandidaturu u ime VMRO-DPMNE-a? Može li odluka pasti u prvom krugu, 21. aprila, ili će se ipak ići u drugi krug, 5. maja?
– Naravno, kada ulazite u političku trku, ideja je pobjeda. U političkoj historiji nezavisne Makedonije nije se nikada desilo da neko pobijedi u prvom krugu, zbog visokog izbornog cenzusa, ali i zbog unutrašnje fragmentacije društva – i po političkoj, i po etničkoj liniji. Dakle, spremna sam i pozitivno raspoložena što se tiče odluke građana 5. maja.
- Ako se plasirate u drugi krug, ko bi Vam mogao biti protukandidat – Stevo Pendarevski (kandidat vladajuće koalicije, odnosno 31 partije), ili Blerim Reka (nezavisni kandidat, kojeg podržavaju BESA i Alijansa Albanaca), odnosno koga biste više voljeli u finalnom krugu i ko bi, uslovno rečeno, bio ‘lakši’ rival u borbi za predsjedničku funkciju?
– Iskreno rečeno, ne razmišljam o protivkandidatima, oboje su univerzitetski profesori i očekujem fair play. Meni je najvažnije okupiti većinu građana oko programa koji nudim. Kao profesor ustavnog prava, mislim da su na neposrednim izborima građani oni koje treba osvojiti, a ne poraziti protivkandidate. Legitimitet proizilazi od njih i što ubedljivija pobjeda – to je veći legitimitet za vršenje funkcije. Nažalost, do sada se nije desilo da u drugom krugu izbora prođe kandidat albanskog porijekla, a ispitivanja javnog mnjenja prognoziraju da ću se 5. maja suočiti sa Stevom Pendarovskim.
- Kako ocjenjujete (dvostruki) mandat dosadašnjeg predsjednika Makedonije Đorgea Ivanova? Šta ćete Vi raditi, ako postanete predsjednica, što on nije učinio?
– Nije lako ocijeniti nečiji dvostruki mandat, deset godina rada Ivanova. Bio je predmet kritika, pa i ja sam ga kritizirala, u trenucima kada sam smatrala da griješi. Ali, mora se, isto tako, imati u vidu da je bio legitimni predsjednik, iza čijeg mandata je stajao ubjedljiv broj građana, a u vrijeme krize često je imao veći rejting od drugih vodećih političara. Planiram biti mnogo glasnija i proaktivna kao predsjednica, otvorenija za građane, za medije i civilni sektor.
Češće ću koristiti pravo na suspenzivni veto, umjesto jedanput godišnje, koristit ću ustavne mogućnosti da se ćešće obraćam parlamentu, posebno da bih prenijela glas raznih manjinskih i marginaliziranih grupa. I, naravno, planiram održati sistem checks and balances, tako što neću biti ničiji instrument za provođenje partijske politike, bez obzira ko je na vlasti.
- Svi se slažu da je izborni spisak anahron i da ne prikazuje stvarni birački bilans, odnosno da je na spisku više od 300.000 osoba nego što ih trenutno ima u zemlji. Koliko će to utjecati na regularnost izbora i mogućnost da ne bude cenzusa, odnosno da izbori budu prolongirani?
– Pitanje biračkog spiska je kontroverzno, jer je u svoje vrijeme, na inicijativu sadašnje vlasti, bio pročišćen, na bazi istog spiska su održani parlamentarni i lokalni izbori a da se niko nije bunio i osporavao. Onda, iznenada, za vrijeme prošlogodišnjeg referenduma, vladajuće stranke su se opet pozivale na iste slabosti, a da u međuvremenu nisu preuzele ništa da otklone nedostatke. Spisak je taj koji jeste i to je činjenica – sada je kasno za stvaranje odstupnice zbog eventualnog neuspjeha izbora. Ja sam ekspert za izborne sisteme i odavno sam ukazivala da je cenzus u drugom krugu nešto što je neuobičajeno i da ga treba ukinuti, ali niko to nije uradio do sada.
Spremna sam se natjecati po sadašnjim uslovima, a odgovornost za regularnost izbora je sasvim na strani Vlade. Ako nešto ne bude u redu, ako se ponove neregularnosti od vremena referenduma u septembru 2018. godine, kada se u nekim glasačkim mjestima glasalo za dvije-tri sekunde (odnosno, bilo je “punjenja” glasačkih kutija), to će ići na njen račun i na račun Makedonije, ispred lica međunarodnih posmatrača.
- Vaš stav o putu Makedonije prema NATO-u i Evropskoj uniji? Jeste li za euroatlatntske integracije i na koji način?
– Naravno! Makedonija je jednom nogom već u NATO-u, i to odavno, od vremena kada je zemlja participirala u svim važnijim misijama i terenskim aktivnostima, a sada još više kada vijesti o ratifikaciji Protokola za članstvo u zemljama članicama dolaze svakodnevno. Punopravno članstvo će biti ne samo nagrada za dosadašnje napore (naša je armija uvijek bila visoko ocjenjivana, posebno od SAD-a), već će zahtijevati još više ulaganja u modernizaciju vojske. Planiram inicirati posebnu izgradnju kapaciteta za cyber-security i pomoći da Makedonija nađe najbolji način da da doprinos Savezu (svoj niche).
Put ka EU će biti mnogo teži i duži, jer se pokazalo da promjena imena zemlje ne donosi čarobne rezultate, jer su sve sistemske slabosti tu i još se produbljuju. Tu imam u vidu erozija sistema vladavine prava, zavisnost pravosuđa, kršenje ljudskih prava, političku korupciju i nepotizam, ekonomski pad… To su sve ozbiljne prepreke, na što nam ukazuju i naši saveznici u Briselu, Parizu, Berlinu… Zalagat ću se za istinsko provođenje Kopenhaških kriterija, a ne da se nadamo da će nagrada doći sama od sebe, jer je [aktuelni premijer Zoran] Zaev proveo sporazum o promjeni imena i Ustava kršeći pravne norme radi “viših ciljeva”.
- Ogroman je jaz između dvije ‘makedonske politike’: na jednoj strani su partijski vrh i pristalice sada vladajućeg Socijaldemokratskog saveza Makedonije – SDSM, a na drugoj čelništva i brojnih članova i simpatizera trenuitno opozicionog VMRO-DPMNE-a. Mogu li se dugogodišnje razmirice konačno smanjiti, na koji način, a sve u interesu građana Makedonije?
– Tačno je da je polarizacija društva uzela maha posljednjih godina. Ako smo ranije govorili o međuetničkim tenzijama, sada više brinemo o interetničkim, unutarmakedonskim tenzijama. Premijer Zaev je promovirao politiku pomirenja, ali je to bilo ruganje ne samo s konceptom pomirenja, nego i s pravdom. Pod predekstom pomirenja, on je primijenio selektivnu pravdu, oslobađajući krivične odgovornosti dio zastupnika VMRO-DPMNE-a preko selektivne amnestije…
Kao predsjednica svih građana, jedan od mojih prioriteta bit će moderiranje tenzija još prije nego što eventualno eskaliraju, prevencija i zrelost lidera stranaka se mora demonstrirati u svakom času. Suočavanje s prošlošću je nešto što je izazov i za Makedoniju, kao i za Bosnu i Hercegovinu i druge postjugoslovenske zemlje.
- Rekli ste ranije da ćete, ako postanete predsjednica, ponovo ‘razmotriti’ novo ime – Republika Sjeverna Makedonija. Zašto i na koji način?
– Još uoči izmjena Ustava, pa i referenduma, bila sam dio inicijative intelektualaca iz zemlje i inostranstva (jedno otvoreno pismo koje smo objavili potpisala su velika imena kao što su Kundera, Johan Galtung, Ričard Falk, Džejms Petifer…). Ideja je bila upozoriti, ali vlast je ostala gluha. Kolega, američki profesor Frensis Bojl, jedan od vodećih autoriteta u oblasti međunarodnog prava, već govori o elementima koje ukazuju na moguću ništavnosti (invalidity) Prespanskog sporazuma, u kontekstu Bečke konvencije o ugovornom pravu.
Dakle, sama neću ništa preuzimati, neću djelovati na svoju ruku, ali ono što mogu uraditi, zbog principa vladavine prava i trajno dobrih odnosa s Grčkom (gdje, isto tako, neka buduća vlada može osporiti sporazum), jeste preipitivanje onoga što su Zaev i [grčki premijer Aleksis] Cipras uradili zbog (geo)političkih razloga. Male zemlje nemaju se na što oslonoti u međunarodnim odnosima, osim na dosljednu primjenu međunarodnog prava.
- Neriješeno pitanje Kosova i dalje prijeti nestabilnošću cijelom zapadnom Balkanu. Kako, po Vašem mišljenju, treba završiti dijalog Kosova i Srbije bez eventualnih loših rješenja po okolne zemlje?
– Makedonija je odista zemlja koja neposredno osjeća posljedice narušenih odnosa između Srbije i Kosova (još od 90-tih, pa sve do danas). Mi smo bili (zajedno s Crnom Gorom) prva zemlja iz regije koja je priznala nezavisnost Kosova. Sa Srbijom njegujemo dobre susjedske odnose. Čujem da se njima nudi “Prespanski recept”, kao najnoviji produkt, ali smatram da se dvije zemlje moraju sporazumjeti u saglasnosti s njihovim specifičnim interesima i okolnostima. Gotovi (ready-made) recepti se ne mogu automatski primjenjivati na različita društva i na različite konflikte. Realne šanse za evropsku integraciju, po meni, jedini su način da se sve zemlje regije potstaknu ka pravim unutrašnjim reformama, umjesto da se konfrontiraju.
- Makedonija danas i prije potpisivanja Prespanskog sporazuma; odnosno, ima li značajnih promjena od kako je promijenjeno ime u Republika Sjeverna Makedonija u odnosu na godinu ili više godina ranije?
– Već sam za nekoliko mediju dala ovu ocjenu: promjena etikete na bočici ne može od sirćeta automatski napraviti vino. Prespanski proces, u kojem je na skandalozan način prekršeno sve što se moglo prekršiti u pravnom sistemu (od potpisivanja, preko referenduma, do ratifikacije i promjene Ustava), ostavio je i nacionalnu traumu. Vlada Zorana Zaeva se fokusirala jedino na ovaj cilj, bez obzira na to što su Kopenhaški kriteriji postali kolateralna žrtva i zapostavila sve ostalo, tako da smo danas ne sjevernije, nego južnije (metaforički rečeno) od Brisela i naših strateških ciljeva.
