Ljubav između sultana Sulejmana I Kanunija i Hurem-sultanije, uprkos svemu – njegovim greškama prema svojim bližim, pa i članovima porodice i prijateljima, pa i historičarskim osudama – bila je iskrena i nepatvorena.
Sultan Sulejman je bio siguran da uz sebe ima visprenu, inteligentu i lijepu osobu, koja mu je u početku možda i bila razbibriga, ali je kasnije preuzela ulogu najboljeg prijatelja, ali i političkog savjetnika. Tome svjedoče brojni relevantni historijski izvori, djela kasnijih autora o tom historijskom periodu, mnoštvo studija o njegovom životu i djelu, ali prije svega poezija koju je jedan od najmoćnijih sultana, u to vrijeme najmoćnijeg svjetskog carstva, pisao svojoj voljenoj.
Uzvišene ideje
Ljubitelji TV serije “Sulejman Veličanstveni” imali su priliku saznati za mali dio njegovih poetskih redova posvećenih sultanovoj miljenici, koje kritika ocjenjuje veoma visokim ocjenama.
Poezija je za osmanske Turke bila pokazatelj obrazovanosti i plemenitosti, način izražavanja, ali i znak vrhunskog dometa osobne duhovne izgrađenosti.
Jedan od rukopisa iz “Muhibbijevog divana”
Ne čudi, stoga, što su u poetskom maniru pisana djela u kojima se iznose najuzvišenije ideje i učenja, da zapisi na nišanima velikana, pa i naroda posjeduju sve karakteristike ozbiljne poezije, te što se čak i pri pisanju tariha – natpisa kojima se obilježavala izgradnja i profanih građevina – vodilo računa o poetskim normama. Logično da je u takvom okruženju poezija osmanskog doba dosegla vrhunac pojavivši se kao zasebna grana sofisticirane literarne umjetnosti.
Gotovo da nema osmanskog sultana koji nije pisao poeziju. Većina je danas, nažalost, poznatija po dometima u drugim domenima njihove karijere, ali ne smije se zanemariti činjenica da je među pjesnicima sultan Fatih Osvajač poznatiji kao Adni, sultan Murad II kao Muradi, sultan Selim I kao Selimi, sultan Ahmed I kao Bahti, sultan Mustafa II kao Ikbali, Selim III kao Ilhami… I sin sultana Sulejmana Mustafa pisao je pod imenom Muhlisi.
Sulejman Zakonodavac pisao je poeziju ne samo za Hurem. U riječima i značenjima pokazivao je svoje osjećaje i misli, intimna razmišljanja, nazivajući sebe Muhibi (Muhibbi). Njegovi rukopisi sabrani su u “Muhibbijevom divanu”, čiji se original još čuva u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu. Između ostalog, zapisao je 1.287 gazela!
Segmenti popularnog TV serijala u kojima se poetski opisuje ljubav sultana Sulejmana i prema vjeri vjerovatno su autentični. U više navrata na malim ekranima se mogla vidjeti sultanova “opijenost” stihovima Mevlane Rumija, pa on i ljubav prema Bogu ponekad uzima kao pokretačku snagu i za ispisivanje svojih unutarnjih borbi. Zasigurno, jedan od najboljih primjera za to jesu i njegova razmišljanja poslije pobjede u bici na Mohaču:
– Budi razuman, Sulejmane. Ne zaboravi. Budi ponizan. Sve ove ovlasti nisu tvoje. Zahvali Bogu, ne daj premoć egu. Čuvaj se, nemoj podleći oholosti. Pred Bogom budi ponizan, a svom narodu odan. Razmišljaj o milosti i milosrđu prema drugima, a ne samo prema sebi. Uguši svoj nefs ili će te on ugušiti. Pobijedi svoju gordost. Smrtan si, zapamti. Vjeruj u Boga, sjeti se kako si nastao i koje ti je zadnje odredište. Samo onda će ti se otvoriti džennetska vrata. Tvoja savjest je tvoja Meka, Sulejmane, nemoj je izgubiti.
I u drugom zapisu za koji se tvrdi da je od Sulejmana Zakonodavca može se iščitati da se znao boriti sa svojim egom.
– O, Sulejmane; evo ti krune: Biti velikodušan i mekog srca raskoš je prijestolja. Ako želiš vidjeti svoje ljude sretnim, nemoj biti arogantan, pomisli, oni su možda bolji od tebe. Mi smo svi braća, moramo se voljeti. O, Sulejman pravi musliman, uči ovaj svečani zavjet. Budi mudar, ali ne ostani nepoznat. Udomi dobre i budi oštar prema grešnicima. Biti tiranin poput Tatar Khana ne pristaje sultanu. Odšutjeti na agresiju isto je kao i sudjelovati u njoj. Ne spavaj, budi budan na svom prijestolju. Naše jake ruke drže sudbinu svijeta. Moramo se boriti da zaradimo obzir i ljubav ljudsku.
Ljubavna bol
No, TV sapunica gotovo se i ne bavi pravom ličnošću Sulejmana Veličanstvenog, a nerijetko su ga producenti “napravili” slabim prema ženama. Ljubav sultana i Hurem zaista je trajala 40 godina i on joj je zasigurno za to vrijeme poklonio pregršt poetskih poklona.
Scena iz TV sapunice: Poslije pobjede na Mohaču, sultan Sulejman je legao u improvizirani mezar, podsjećajući sebe koje mu je krajnje odredište
Svoju zaljubljenost sultan je, prema nekim izvorima, opisivao i ovim riječima:
– Tvoja tuga, tvoja briga otišla je iz slabe duše večeras
Pogledaj mi suze, one sada pune zemlju i nebo.
Nemam nikoga, nesretan sam, potpuno sam. Zaljubljen sam, bez strpljenja, u boli.
Ta čempres, čežnja moje ljubavi, kao da sam bor prikovan na tlo.
Šta bih trebao reći za ovu ljubavnu bol, nemoguće je reći.
O, liječnici pronađite lijek, jer ova bol u srcu daleko je veća od duše ove.
O, moja slatka ljubavi, u boli sam zbog tvoje ljubavi, šta da radim.
Sam sam pao u ovo, šta da radim.
O, okrutna ljubavi, kao Muhibi na tvojim rukama.
Plačem svaku noć, svako jutro, sve do Sudnjeg dana.
………………………………………………………………………………………………………………
Muhibi ne kaže “ne”.
Čak i ako te muči i ubije voljeni.
Je li pošteno da bijedni razgovara sa sultanom?
Mada šećer je u svijetu poznat kao sladak.
Ali, o moja draga, tvoje usne su slađe.
……………………………………………………………………………………………………………
Bolesno je srce otkako je poludilo za tvojom ljubavi.
Vidjelo je hiljadu bespuća.
Danas, ja Majnun,
gdje god gledam Leila je tu.
Ako umrem na putu ljubavi,
Nimfe će trljati oči prašinom mojom.
Krv iz mojih pluća uvijek će teći
Od voljene s obrvama-lukovima.
Udari me njenim trepavicama.
Popih vino ljubavi na dan predodređenja
Zato je Muhibbi postao smiješan
Bošnjački pjesnik Ahmed Vahdeti
U 16. stoljeću ističe se i bošnjački pjesnik Ahmed Vahdeti. Rođen je u Dobrunu, gdje je proveo značajan dio svoga života. Osjećaj dubokog poštovanja i ljubavi prema perzijskom jeziku i poeziji podstakli su i ohrabrili njegove duhovne sklonosti. Njegova poezija sačuvana je do naših dana, a u njegovom “Divanu” dominira vahdet-i vudžud.
Izdvajamo jednu njegovu pjesmu u kojoj piše o Fazlullahu Astarabadiju i Imamu Aliju:
U Alijevim rukama je bodež, strijela i mač dvosjekli,
Pero, riječ i govor, pismo i put liniji.
Kada ljudi postanu ljući od pasa,
Ali, Lav Božiji, utočište je siromaha.
Dok on, o srce! Svakoga trena mrtve oživljava,
Moja se duša nebu približava.
Neka je hvala Bogu, a sada, o Vahdeti!
Fazlullah i Ali tvojim će usnama progovoriti.
Sudi – najpopularniji Bošnjak među turskim piscima
Pišući o znamenitim Bošnjacima u Osmanskom carstvu, Safvet-beg Bašagić navodi i ime Sudija, “najpopularnijeg Bošnjaka među turskim piscima”.
Rođen je u Sudićima, seocetu pokraj Sarajeva. U poznatim sarajima Sudija su, navodi Bašagić, slušali svi veliki Bošnjaci i Hercegovci tog vremena. Među njima i Derviš-paša Bajezidagić Mostarac, koji ga u pregovoru “Murad-name” spominje s pijetetom.
Sudi je iza sebe ostavio opsežne komentare na klasična djela i “Mesnevije” od Mevlane Rumija, na “Đulistan” šejh Muslihudina-sadija i na “Divani-Hafiz” (zbirka pjesama Slavija iz Širaza).
– Budi razuman, Sulejmane. Ne zaboravi. Budi ponizan. Sve ove ovlasti nisu tvoje. Zahvali Bogu, ne daj premoć egu. Čuvaj se, nemoj podleći oholosti… Uguši svoj nefs ili će te on ugušiti. Pobijedi svoju gordost. Smrtan si, zapamti. Vjeruj u Boga, sjeti se kako si nastao i koje ti je zadnje odredište. Samo onda će ti se otvoriti džennetska vrata. Tvoja savjest je tvoja Meka, Sulejmane, nemoj je izgubiti
