Ne pamtim kad sam se ovoliko crvenio umjesto nekoga drugoga kao što sam gledajući gostovanje Sulejmana Ugljanina na televiziji N1.
Inače sam veoma rijetko slušao njegove izjave duže od minut dva, jer mi njegovo “šušljukanje” dok govori para uši, ali sam sad odlučio izdržati do kraja i nakon svakog novog “odogovra” na pitanje korektne voditeljice, mislio da ne može gore, ali me on svaki put demantovao.
On niti jednom nije odgovarao na pitanja voditeljice, nego je pokušavao ponavljati nešto što hudnjak zna napamet o pravima ljudi, o ustavu i uređenju države… Nekoliko puta ga je voditeljica podsjetila na činjenicu da to tek sad govori u predizbornoj kampanji, pa i pročitala njegove izjave iz ne tako davne 2011. godine, kad je govorio da Bošnjaci nemaju problema u Srbiji, a on je opet krenuo odnekud iz svog memorisanog govora kojeg se nije mogao sjetiti, pa je odavao zaista otužnu sliku.
Meni, kao politologu i žurnalisti, zaista nije jasno kako je ovaj lik dosad uspio dogurati i do predsjednika neke mjesne zajednice, a ministarske funkcije bi trebale čovjeku njegovog kapaciteta biti misaona imenica!
Iz njegovog nepovezanog govora razumio sam da je on kao ministar bio zadužen za 46. najnerazvijenijih opština u Srbiji i da je veoma ponosan na rezultate koje postigao sa svojim timom od dvadeset ljudi!!!
Među tim opštinama bi sigurno morale biti sve opštine u Sandžaku, pa bi baš bilo zanimljivo da pokaže rezultate tog rada kojim se ponosi. Ne vjerujem da igdje ima jedna kanta za smeće koje je postavilo to njegovo ministarstvo. Ako ima neka mene u nju ubace kad odem u Sandžak prvi put!
On sad priča o nezaposlenosti, o lošoj komunalnoj službi, o navijačima sa četničkim obilježjima na stadionu Novog Pazara, o obaspravljenosti Bošnjaka na svim frontovima. Kao da je to neki novitet, kao da je to tako tek sad predi izbore i otkako on nije ministar! Ponovo ga pita voditeljica, odkud da to tek sad vidi i kako se to baš poklopilo sa izborima, a on hudnjak, ne zna je li poš’o ili doš’o!
Dvadesetak sekundi njegovog govora izgleda ovako, a vi poslije zamislite kako izgleda svih dvadeset minuta, krenite od devete minute i 25 sec intervuja.
– “Ja sam kao ministar čestito radio svoj dio posla i faljio ono što ja radim, a kritikovao sve što je bilo loše, ja sam održao mnogo intervjua, koje su objavili mediji, i direktnih intervjua i preko štampe i bilo je mnogo čkrljkkč…”
Ova zadnja riječ doista zvuči ovako, a sad pogledajte šta i kako govori čovjek koji više od dvadeset pet godina predvodi Bošnjake Sandžaka!
I tek sad vidim da on ne govori bosanski jezik, on natuca nekakvu mješavinu albansko-romsko-bosanskog, koja je samo njemu razumljiva!
Pa ovo treba da se izučava u udžbenicima! Svakog težaka sa Pešteri da su doveli u studio osvjetlao bi nam obraz i bio bolji od čovjeka kojeg doktorom zovu.
Vrhunac priče je na kraju, kad ga voditeljica pita zašto je sjedio u ministarskoj fotelji šest godina, a on kaže “ma zove rodbina iz Bosne i Turske, i govore izdrži još malo, izdrži do kraja…” I tako je on “izdržao” dok ga nisu izbacili iz fotelje!
Njegov protivkandidat Rasim Ljajić je za Bošnjake daleko veća štetočina, naizgled rječitiji jer može upamtiti šta mu u veliko-srpskoj kuhinji pripreme, i tako vučićevski prosipa praznu priču kako bi pridobio glasače. Tu je nezaobilazno isticanje da se i dalje brine o ratnim zločincima u svakoj Vladi Srbije, kako se o njima ne bi starao ni najveći Srbin! Kakvo god opravdanje da pronađem za one koji daju glasove Sulejmanu Ugljaninu, iako ga sve teže pronalazim i za njih, ne mogu ama baš nikakvo opravdanje pronaći za one koji svoj glas dadnu dugogodišnjem zaštitniku srpsko-crnogorskih zlikovaca i haških zatvorenika Rasimu Ljajiću.
Taj čovjek, za razliku od nesretnog Sulje, kojem se možda samo svidjelo živjeti na visokoj nozi pa mu se ne ide iz Beograda, nema u sebi mrve ljudskosti niti bilo šta bošnjačko. Njegov zlokobni lik se nađe u svakoj vladi, pa on sa velikom sigurnošću već sad govori ko će još tu biti pored njega, jer je on klasični produkt SANU-a, određen za ulogu dadilje ratnih zločinaca kojoj je maksimalno posvećen. Za Srbiju je pak bolje da im taj posao obavlja neki nazovi Bošnjak, nego Srbin, jer to ovaj savjesnije obavlja, a oni ispadaju demokratični i pošteni. I dok je on Šešelju nosio garancije, dok je godinama učestvovao u sakrivanju Mladića, izjavljujući da sigurno nije u Srbiji, u Sandžak dođe samo kad su izbori sa potpuno istim obećanjima od prošlog puta.
Kakav sad treba biti čovjek pa glasati za ovu posrbicu? Ako je onima što glasaju za Ugljanina pred očima lik Alije Izetbegovića, pa iako ih svaki put slaže to ih natjera, čiji je lik pred očima onih koji svoj glas dadnu Ljajiću, razmišljam naglas? Meni se svaki put kad pomislim na njega, automatski umjesto njega smjenjuju likovi ratnih zločinaca o kojima brine bolje nego majka njihova, a kad i njega vidim, prođu me hladni žmarci! Prije bi mi se ruka osušila nego bi zaokružila njegovo ime!
Opet mora čovjek da se upita, zar je moguće da njih dvojicu više zaokružuju i članovi njihovih porodica? Pa dvadeset i kusur godina je stvarno dug period, rezultate njihovog ministrovanja vide, zar je u pitanju samo taj bošnjački inat, neka “moj” pobjedi, pa makar bio najveća budala ili kriminalac?
I zar će opet dobiti glasove najobespravljenijih ljudi na tlu Evrope koje su lagali i varali preko dvadeset godina?
Da ne bude zabune, ova priča se ne odnosi na partije SDA i SDP u kojima ima dobrih ljudi, čiji članovi žive za ideje tih partija. I sam sam član SDA, a glasam u Švedskoj za socijaldemokrate, ali ova dvojica ljudi su izvan svega toga!
Zar su zaista te dvije respektabilne stranke spale na ova dva bijednika? Nema li ama niko da ih zamjeni? Šta će biti kad oni umru, ako misle umrijeti?
Iako je Muamer Zukorlić, nosilac liste BDZ Sandžaka u kampanju ušao sa motom pomirenja što je za svaku pohvalu, u ovom intervju ga Ugljanin naziva činovnikom UDBE!
Za ne povjerovati!
Dvadeset godina slušamo priče, kako se Zukorlić kao muftija bavi politikom i pozive da se uključi u politiku. Sad kad je podnio ostavku i ušao u političku arenu sa vizijom i programom kojeg ova dvojica ni usniti ne mogu, hoće ga diskvalificirati na ovaj način.
Ja se ipak iskreno nadam da će Bošnjaci Sandžaka dati priliku novom licu u politici Muameru Zukorliću. Čovjeku koji je pokazao hrabrost i dosljednost u zahtjevima za prava Bošnjaka. Čovjeku koji bi sa retoričkim sposobnostima smio na crtu stati Baraku Obami i kojeg se ne može podkupiti!
Ima nekih stvari u kojima se ne slažemo, kad imam priliku da mu suprostavim mišljenje to i učinim, a njegova veličina je baš u tome što prihavata kritike, iako nekima sa strane to izgleda drukčije. Ko mi ne vjeruje, neka proba!
Allah mi je svjedok da o Muameru Zukorliću govorim iz čistog ubjeđenja i na osnovu stručne analize kandidata, kao čovjek koji voli Sandžak i brine ga sudbina sunarodnjaka u Srbiji!
Doista će biti žalosno ako u sljedećem sazivu Parlamenta Srbije bude Šešelj spremao novi genocidni pohod, a ne bude mu se imao ko suprostaviti sa skupštinske govornice!
Sulejman Ugljanain i da hoće, ne umije hudnjak, a Rasim Ljajić umije pročitati, ali takve govore savjetnici ministru nikada neće pisati!
Zato, braćo i sestre u Sandžaku, pamet u glavu i zaokružite redni broj 8. i listu “Za pomirenje”!
Autor: Muhamed Mahmutović
