U vrijeme događaja – 14. maja 1999. godine u Pavlanu, imala je 14 godina.
„Godine 1999. sam bila u sedmom razredu, ali u tom trenutku nisam išla u školu zato što je škola bila blizu puta i s vremena na vrijeme se pucalo u tom pravcu, tako da nisam išla. Sve vrijeme sam bila u selu Pavljanu. Kada su mi ubijeni roditelji ja sam tog dana bila tu, uhvatili su me Srbi, tukli su me – vojska, do sutradan nisam bila sa mojom porodicom, bila sam sa mojim sestrama od strica, sa njihovom majkom koja je poslije ubijena, nakon toga sam se sastala sa braćom, sutradan sam saznala i da su mi roditelji ubijeni. Tog dana kada su me uhvatili, dakle vojska kad me uhvatila zatvorila me u kuću, odnosno pripadnici vojske su me zatvorili u kuću, tukli su me”, ispričala je svedokinja u sudnici.
Svjedokinja: Odveli nas tamo, tražili su pištolj, mi nismo znali ništa, udarili me automatskom puškom, pucali su u mom pravcu ali me nije metak pogodio, a to je bilo u stvari da nas zaplaše, uveli nas u kuću, ispraznili su, odnosno pretresli kuću, ništa nisu našli i rekli su Ajeti da uzme vodu, trebalo je da ide u drugu kuću jer u toj kući nije bilo vode. Zatvorili su me u kuću. Bila sam samo ja i njih trojica.
Predsjednik Vijeća: Dobro i šta se dogodilo onda?
Svjedokinja: Bože, uhvatili su me, silovali.
Predsjednik Vijeća: Sva trojica?
Svjedokinja: Ne. Samo taj sa maramom i onaj drugi koji je bio malo krupniji. Onaj drugi za koga sam malo prije rekla da je krupniji, on je sve vrijeme govorio na albanskom i govorio je „pusti je, pusti je, ona je još djete“.
Predsjednik Vijeća: Da li smatrate da bi i sada mogli da prepoznate tu osobu bilo na fotografiji, bilo možda među osobama koje su postavljene u neki niz za prepoznavanje, fizički?
Svjedokinja: Mislim da da.
Predsjednik Vijeća: Dobro, recite nam da li se sjećate koga ste prepoznali na onim fotografijama kod tužioca?
Svjedokinja: Bio je onaj sa maramom, da isti. I bio je onaj za koga sam rekla da je bio komandant i imao je bradu i tamo ima bradu, malo je puniji, krupniji ali je niži, i jedan drugi mislim da je onako.
Predsjednik Vijeća: Koga biste mogli da prepoznate?
Svjedokinja: Sad ne znam da li su uhapšeni oni o kojima sam ja govorila recimo onaj krupni i onaj sa maramom, tako da ne znam.
Predsjednik Vijeća: Da li njih dvojicu pamtite? Mislim da li pamtite, koliko njih pamtite, pa onda i još ne znam….
Svjedokinja: Tada njih dvojicu, njih se sjećam vrlo dobro…. koliko se ja sjećam od samog početka otkad pričamo o ovome, uvijek sam govorila o licu sa maramom, o Ciganinu, odnosno Romu i o komandantu i kada sam vidjela, kada su mi donijeli fotografije i to je poslije godinu dana u odnosu na izjavu, ja sam njih prepoznala.
Postupajući tužilac je za ovu svjedokinju zatražio status “posebno osjetljivog svjedoka” koji, s obzirom na uzrast, životno iskustvo, način života, pol, zdravstveno stanje, prirodu, način ili posljedice izvršenog krivičnog dijela, na zahtjev stranaka ili samog svjedoka može da odredi status posebno osjetljivog svjedoka.
Suđenje Toplici Miladinoviću i još dvanaestorici pripadnika paravojne formacije „Šakali“, To i rezervnog sastava policije, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima Ćuška, Ljubenić, Pavljan i Zahač na teritoriji opštine Peć, zbog ubistva preko stotinu albanskih civila tokom aprila i maja 1999. godine, nastavlja se u petak u 11 časova, svjedočenjem oštećenih video linkom iz Prištine.
