Afrička država Niger važi za jednu od najsiromašnijih država svijeta. Zato možda ne čudi činjenica da u se procjenjuje da u ovoj državi ima oko 800.000 robova, muškaraca i žena koji služe svojim “gospodarima” za malo hrane i eventualno mjesto za spavanje.
Jedna od njih bila je Tamazarat Ousame, koja je 20 godina služila svom gospodaru iz jedne uglednije nomadske porodice. Morala je da radi od ranog jutra do duboko u noć, da ide daleko po vodu, priprema hranu. Kad je porodica gospodara kretala dalje na put, morala je da rastavlja njihov šator i onda ga postaviti na novom odredištu. Nije smijela da spava u šatoru, morala je da spava napolju, sa njeno troje djece. U trenucima kad je bila jaka kiša, smijela je da spava u jednom ćošku šatora.
Rađala je i djecu svom “gospodaru”, ali ta djeca su joj oduzimana i postajala su vlasništvo gospodara. Mogao je sa njima da radi šta hoće, da ih zadrži ili da proda dalje.
Pobjegla je uz pomoć jedne vojne jedinice, zajedno sa svoje troje djece. Došla je u glavni grad Nigera, završila kurs za krojačicu i živi slobodno već deset godina. Kaže da ne posjeduje ništa, ali da je više ne nazvaju robinjom.
Humanitarna organizacija Timidria pomaže robovima koji su pobjegli od svojh gospodara, pomaže im da se obrazuju i da pronađu smještaj. Nažalost, kažu da se veliki broj odbjeglih robova vrati svojim gospodarima jer tamo barem imaju nešto hrane i mjesto za spavanje.
U Nigeru je tek skoro počela borba protiv ropstva, donijet je i zakon po kome bi “robovlasnik” mogao da dobije i do 30 godina zatvora, ali je situacija još daleko od dobre, kažu u ovoj organizaciji.
U narednim godinama, možda i decenijama će se voditi borba da djevojčice ne dožive istu sudbinu kao Tamazarat.
