Pretjerano agresivni roditelji mogu stvoriti djecu koja lakše “pucaju” pod pritiskom i ranije napuštaju školu, pokazali su rezultati nove studije.
Američki naučnici godinama su pratili gotovo 1.500 adolescenata u Marylandu i u studiji pokazali kako je veća vjerovatnoća da će od školovanja odustati djeca na koju su roditelji redovno galamili ili im prijetili agresivnim kaznama nego njihovih vršnjaci koji nemaju takvo iskustvo, neovisno o ocjenama koje su dobivali.
Također, ta će se djeca vjerovatnije upustiti u rizična ponašanja do sredine srednje škole, poput ranih seksualnih odnosa, tučnjave ili krađe.
Rezultati istraživanja sugeriraju da za odustajanje od školovanja nije toliko kriva škola sama po sebi, već činjenica da će djeca agresivnijih roditelja vjerovatnije staviti svoje “društvo” na prvo mjesto i upustiti se u aktivnosti u kojima će se kratkoročno osjećati dobro, zanemarujući pritom širu sliku.
– Vjerujemo da je naša studija prva koja koristi dječije životne priče za okvirno istraživanje o tome koliko roditeljstvo utječe na ishod obrazovanja putem odnosa s vršnjacima, seksualnog ponašanja i delikvencije – kazala je autorica studije Rochelle F. Hentges s University of Pittsburgh.
Rezultati istraživanja ne znače da se sa sigurnošću može reći da agresivno roditeljstvo dovodi do odustajanja djece od škole, jer, na kraju, korelacija nije isto što i uzrok, ali može doprinijeti stvaranju šire slike o tome kako prestrogi roditelji mogu djelovati na odluke svoje djece.
Analizirajući podatke naučnici su otkrili da su se djeca koja su u sedmom razredu bila izložena agresivnom roditeljstvu, koje se definira kao vikanje, udaranje, te iznošenje verbalnih i fizičkih prijetnji, nekoliko godina kasnije više oslanjala na svoje vršnjake i smatrala da su im prijatelji važniji od drugih obaveza, uključujući školske.
Do trećeg razreda srednje škole, takva su muška djeca bila sklonija delikvenciji, a ženska upuštanju u rane seksualne odnose.
Na kraju, sva ta ponašanja bila su povezana s niskim obrazovnim uspjesima i rastom vjerovatnoće da će prije odustati od školovanja, neovisno o tome koliko su inteligentna i koliko su im obrazovani roditelji.
– Mladi čije potrebe ne ispunjavaju osobe s kojima se primarno vežu traže potvrdu svojih vrijednosti među vršnjacima. To može donijeti oslanjanje na vršnjake na nezdrav način, odnosno upadanje u loše društvo, nauštrb dugoročnih ciljeva poput obrazovanja – kazala je Hentges.
