Trebao sam biti smaknut jednu minutu nakon ponoći 10. februara 2004. godine. Ususret tom danu, preselio sam sam se u ćeliju u kojoj su me čuvari provjeravali svakih sat vremena “da bi bili sigurni da sam u redu”. Bilo je jasno da su željeli biti sigurni da neću počiniti samoubistvo, počinje svoju priču zatvorenik Kevin Cooper za Vice.
To je trajalo nekoliko dana, nastavlja Cooper, a onda su stvari polako počele biti intenzivnije. Probudio sam se usred noći, s lisicima na rukama, izveden sam iz ćelije i postavljen uza zid. Jedan od stražara počeo me fotografirati i rekao je kako su to moje posljednje fotografije koje će svijet vidjeti.
Jednog dana odveden sam u ured poručnice gdje me čekao doktor. Poručnica mi je rekla da podvučem rukave kako bi mogli vidjeti moje vene. U početku sam se opirao, pa je poručnica otišla i vratila se sa podvezom kojim je zavezala moju ruku, kako bi se vene istaknule.
Nakon toga, nastavlja Cooper, ona i doktor krenuli su u svoj zadatak pronalaženja dobre vene na mojoj desnoj ruci. Isto to su napravili i na lijevoj ruci.
Tjedan dana nakon toga, odveden sam drugom doktoru na pregled. On je provjerio moj krvni tlak. Bio je visok.
Moji prijatelji su znali doći i provodili bi vrijeme samnom, kao i odvjetnici. Moji odvjetnici su dolazili k meni i govorili mi što su učinili da spase moj život, no ja im iskreno nisam vjerovao da mogu zaustaviti državu da me me usmrti, piše Cooper.
Prestao sam gledati TV i slušati radio. Umjesto toga, pročitao sam svoju omiljenu knjigu, možda i posljednji put: “Narodna povijest SAD-a” Howarda Zinna. Cooper piše kako s obzirom na to da je bio odsječen od medija, uopće nijeznao da se pojavio novi svjedok, čije su tvrdnje potencijalno mogle izmijeniti presudu u njegovu slučaju.
Zadnji dan
Tada je došao 9. veljače, moj zadnji dan. Imao sam dosta posjetitelja, uključujući obitelj i prijatelje.
Oko 11 sati, Jeannie R. Sternberg, tada odvjetnica iz Habeas Corpus Resource Centra iz San Francisca, došla je u posjet i objašnjavala je kako i zašto. Rekla mi je da se država može žaliti na odluku Vrhovnom sudu
U šest sati, rečeno nam je da posjet gotov. Odveli su me u stražnji dio sobe za posjete, stavili u kavez i rekli da skinem svu svoju odjeću. Pretražili su me, i dali još jedan set odjeće i obuće, te su mi stavili lance oko struka. Stražari su formirali dvije linije, ja sam bio u sredini te smo marširali iz sobe za posjete do vrata sobe za egzekuciju.
Tada sam shvatio da sam prolazio kroz ova vrata dva puta dnevno i nisam ni znao da je to ulazak u smrtnu komoru, piše Cooper.
Svakom minutom otkucavao mi je život
Kada su se vrata otvorila, ušli smo unutra i rekli su mi da je moje mjesto uza zid. Čuvari su napustili sobu. Sada je bilo malo preko šest i trideset i pogledao sam na veliki sat na zidu, znajući da sa svakom minutom moj život otkucava. Egzekutori su ušli u sobu, jedan je išao sve do mene, stao 15 centimetara od mog lica i pitao me hoće li biti problema kad mi skinu lisice. Tiho sam rekao ne, nema problema sa mnom.
Rečeno mi je da polako skinem odjeću i stanem u sredinu prostorije. Bilo je hladno pa sam počeo drhtati. On je tada počeo pregledavati moje tijelo, gurnuo mi je svjetiljku u usta. Pretraživao je moju kosu, rekao mi je da podignem penis, te je sve pretraživao, piše Cooper. Rečeno mi je kako da podignem noge s poda i mičem s prstima, prvo na lijevom, onda na desnoj nozi. Rekli su mi da raširim svoje guzove i nagnem se, što sam i učinio, a on je uperio svjetiljku u moj rektum, nastavlja Cooper.
Činilo se kao cijela vječnost
Konačno, a činilo se kao cijela vječnost, pretraga je bila gotova. Dobio sam novu odjeću. Još jednom sam pogledao na sat, bilo je par minuta nakon sedam. Smješten sam u kavez da čekam izvršenje. Moja odvjetnica Jeannie Sternberg nazvala me na zatvorski telefon i rekla da se država žalila i da će me nazvati čim čuje odluku Vrhovnog suda. Dok sam čekao, mom župniku je bilo dopušteno da bude u kavezu do mog. Odjednom je zazvonio telefon
Oko osam sati i 17 minuta, niotkuda, zazvodio je telefon. Stražar koji je bio zadužen za telefon mi ga je predao, a na drugom kraju linije bila je Jeannie koja mi je rekla da je Vrhovni sud jednoglasno odlučio suspendirati egezkuciju. Dao sam telefon nazad stražaru i rekao egzekutorima da neće raditi svoj posao ove noći.
Kevin Cooper je 58-godišnji zatvorenik državnog zatvora u San Quentinu u Kaliforniji. Bio je osuđen za četverostruko ubistvo u Chino Hillsu u Kaliforniji 1983. Tvrdio je da je nevin i od tada traži pomilovanje. Prema njegovom odvjetniku Normanu Hileu, sve Cooperove žalbe su odbijene i jedini preostali način je podnijeti zahtjev za pomilovanje guverneru Jerryju Brownu.
