Katarinu će do kraja života progoniti scene iz tog potresnog dana kada su na površinu, u mostarskoj Hitnoj službi gdje su zatražili pomoć, isplivali nestručnost, nemar i neljudskost liječnika.
Svoju majku neće vratiti ovom ispovijesti, ali će barem, kako kaže, skrenuti pozornost na stvari koje se događaju i možda spriječiti da nečija majka doživi istu sudbinu kao njezina.
Tehničar na Facebooku
– Radila sam drugu smjenu i završila nastavu. Mama me je zovnula i rekla da nije dobro. Noć prije je imala temperaturu, ali su svi u susjedstvu imali gripu. Međutim, ona mi je rekla da je guši u prsima i da će je naša susjeda dovesti do Hitne službe. Ja sam ih tamo sačekala oko 17.10 ili 17.15 sati, govori Katarina.
Po prijemu u Hitnoj Barbara je ispričala tehničaru kako je imala temperaturu, ali kako je već sat vremena jako stišće i guši u prsima. Nakon toga su im rekli da je, iako su u tom trenutku hodnici bili prazni, velika gužva u Hitnoj službi.
– Slika koja će me pratiti do kraja života je slika tehničara na prijemu koji je, kada smo mi ušli, bio na Facebooku. To mu oprostiti nikada ne mogu. Da je možda bolje pogledao, možda bi joj i on život spasio, plačući priča Katarina.
Po prijavi u Hitnu Katarina, njezina majka i susjeda su sjele u čekaonicu, ali Barbaru je jako gušilo.
– Ona je inače zdravstveni djelatnik i otišla je prije nekoliko godina u mirovinu s internog odjela. Pitala ih je može li dobiti kisik, priča Katarina.
Nakon molbe da dobije kisik tehničar je predložio da pođu u jednu od liječničkih soba u Domu zdravlja, što je bila dobra ideja, no kada je Barbara shvatila da do te liječničke sobe imaju dva kata, ona je odustala i vratila se u hodnik Hitne službe.
– Bila je jako blijeda i teško je disala. Sve je govorila u jednoj riječi. U tom trenutku došlo je do krvarenja iz usana. Najvjerojatnije je došlo do puknuća usne. Ona je pored svega sjela i ponovo molila kisik, kroz suze priča Katarina.
– Mama je opet pitala jednu tehničarku, koja je došla pitati ‘što joj je s usnom’, može li joj ona dati kisik…Zašto su svi tako prešli preko tog kisika, ne znam…U tom trenutku je izišla i doktorica, pogledala ju je i rekla doslovno da ona njoj sada ništa ne može pomoći jer ima baku od sto godina s kojom ne zna kako će ‘ni za glavu ni za rep’, svjedoči Katarina dodajući da je njezina majka liječnicu također molila za kisik, ali bezuspješno.
Vrisak u pomoć i…šutnja
U međuvremenu se, po Katarininom svjedočenju, Hitna služba napunila, a tu je bio i još jedan liječnik koji je, kada su ga pitali za pomoć, kazao ‘da će kolegica preuzeti’.
– Majku je jako gušilo i nije mogla disati. Rekla mi je da uzmem mobitel i zovem sestre na interno. Kako je ona spomenula interno, liječnica se okrenula i rekla joj da ima jako mnogo posla i da će morati jako dugo čekati hoće li ona ići na interno. Samo joj je majka klimnula, a liječnica joj je na to rekla: ‘Gospođo ja se moram ograditi. Ja pišem da Vi na vlastitu odgovornost želite na interno’, prepričava događanja tog kobnog dana Katarina.
Nakon toga krenule su iz Hitne službe, a na izlazu je Katarininoj majci pozlilo. Nakon vriska i dozivanja u pomoć, Katarina kaže da nitko od liječnika iz Hitne nije izišao. Tu se našla tek tehničarka koja je pomogla Barbari sjesti u kolica. U cijeloj pometnji koja je nastala, prijateljica koja ih je vozila imala je nezgodu s ključem od automobila, zbog čega je Katarina u jednom trenutku pozvala i taksi.
– Kako, odakle, ne znam, ali se odjednom pojavio čovjek koji vozi Hitnu i koji je mojoj majci dovozio pacijente. Kada ju je vidio, upitao je: ‘Baki, što je’. Ona je samo sklopila na to ruke i zamolila ga da je poveze na interno, kaže Katarina.
Nitko, pa ni tehničarka koja je bila ispred službe, nije sjeo u vozilo Hitne s nesretnom ženom, iako je vidno bila u izuzetno lošem stanju.
– Ona je i po toj Hitnoj tražila kisik, a ja ne znam gdje se on nalazi… Kada smo došli pred interno, nisu ni javili da žena s Hitne dolazi. I tu sam je ja nosila, jecajući priča Katarina.
Smrt u 19 sati
Odmah po prijemu na interno mlađa sestra pružila joj je kisik, a Barbara je sama sebi, u muci koja ju je pratila sat vremena, stavila sonde u nos i konačno disala.
– Tu su se odmah stvorili liječnici koji su joj te zadnje minute omogućili da dostojno čovjeka diše. U 18.10 su joj uradili EKG i liječnik me je pitao kada je krenulo probadanje u prsima. Ona je uspjela reći da je to krenulo oko 16.30 i da je već oko 17 bila u Hitnoj. Zašto su je svi ignorirali? Žena je sklapala ruke i molila za kisik…Da je pitala morfij, pa hajde, ali u Hitnoj da joj ne daju disati, to mi nikada neće biti jasno, kaže Katarina i dodaje da joj u Hitnoj nisu čak izmjerili ni puls.
Liječniku na internom, kaže Katarina, nije bilo jasno gdje su bili sve vrijeme napada.
Na internom je dobila terapiju i liječnik je rekao da će biti hospitalizirana. U 19 sati Barbara je izgubila bitku. Umrla je uslijed zastoja rada srca i pluća.
– Možda bi se sve to odigralo i u Hitnoj, ali mi nije jasno da je nisu ni pogledali. Ja kao laik sam se raspitivala za simptome i na internetu sam našla da du isušena koža, napuknuće usne, probadanje u prsima i gušenje simptomi zatajenja srca i pluća… Milijunima ljudi je pomogla i zašto i zbog čega su takvi bili prema njoj, ne znam, govori Katarina.
Bez tužbe
Nakon svega je otišla u Hitnu pogledati ih u oči. Tamo su joj rekli da je zabilježeno kako se baka javila u hitnu zbog temperature, a žena koja je 40 godina radila u zdravstvu, priča Katarina, nikada zbog obične temperature ne bi otišla na Hitnu.
– Zahvalila sam im se što ništa nisu uradili. Samo je trebalo pogledati je…Sklopila je ruke i molila i ništa, priča Katarina.
Neće ih tužiti jer zna da nitko neće odgovarati za nemar koji je počinjen prema njezinoj majci, ali kaže, mora izići s ovom pričom kako se nekom drugom isto ne bi dogodilo.
– Pričam vam ovo da sljedeći put kada dođe nečija mama ne bi uradili isto… Znam da je njima teško, ali moraju vidjeti što je hitno a što ne…, ako netko traži kisik, mislim da to nisu bezazleni simptomi…, nikad im to ne treba biti oprošteno… Vraćam se na to i samo premotavam film jesam li išta mogla uraditi… Nije nas odgajala da budemo bezobrazni, možda bi nas pogledali da sam ušla k’o kabadahija ili da sam ponijela poklon, ali ona nas sama nije tako odgajala… nikad, nikad, završava Katarina.
Katarina, kao i svi koji će pročitati ovu priču, sigurno će se zapitati kome naši liječnici polažu Hipokratovu zakletvu i kunu se u stavljanje života u službu humanosti kada se ovakve stvari skoro svakodnevno događaju.
Tu večer bila dva hitna slučaja
Ravnatelj mostarskog Doma zdravlja, pri kojem je i Hitna služba, Davor Pehar, bio je zatečen informacijom, no kazao nam je nakon što se konzultirao sa šefom Hitne službe kako su toga dana u popodnevnim satima u Hitnoj imali dva teška slučaja te kako su oba liječnika imala pacijente. Pehar je kratko kazao kako svatko može tražiti ono što smatra da je najbolje te kako u Hitnoj rade mladi liječnici na koje do sada nije bilo pritužbi. Kazao nam je i kako postoji procedura ispitivanja određenih sumnjivih slučajeva ukoliko postoji prijava.
