Strah je toliko ovladao Bučanima da seljani nisu imali kud nego da u pomoć pozovu i policiju. Policajci iz Dervente suočeni su tako sa jednim od najtežih zadataka – da otkriju šta se krije iza prikaze visoke oko dva metra, bez ruku, nogu i lica.
– Prvi put sam tu prikazu vidio na putu prije desetak dana kada sam se oko osam uveče vraćao s posla. Prvo sam pomislio da mi se pričinilo, međutim, kada sam je ponovo te iste noći vidio tu na njivi, i to odmah kraj kuće, noge su mi se odsjekle – priča Danijel Pijetlović.
Kaže, bila je ogromna i bijela, a u glavi mu i danas odzvanjaju jezivi krikovi koje je prikaza ispuštala.
– Brže-bolje sam utrčao u kuću. Otac, rođak i ja smo uzeli štapove i izašli napolje da vidimo o čemu se radi i da je otjeramo. Krenuli smo prema prikazi, koja je stajala kraj ograde, na njivi, odmah pored naše kuće. Kada smo joj prišli sasvim blizu, na metar-dva, počela je da bježi i ispušta još jezivije krikove. Pokušali smo da je udarimo, ali je stalno izmicala – priča Pijetlović.
Borbu sa nepoznatim neprijateljem sa kućnog praga posmatrala je njegova supruga Božana. I sama u strahu i čudu, ne zna šta ih je snašlo, ali je sigurna da nije neslana šala, kao što su u prvi mah vjerovali.
– To je jezivo i neobjašnjivo. Takvo nešto nisam nikada ni vidjela ni čula. Sve jest, ali ljudski faktor nije – priča Božana.
Danijelov otac Boro nerado se prisjeća potjere za prikazom.
– Mjesečina je bila kao dan i jasno se moglo vidjeti. Ta bijela prikaza nije bila insan. Ispuštala je zastrašujući krik da nam se krv ledila. Dok smo trčali da je otjeramo, izmicala je nevjerovatnom brzinom – sjeća se Boro Pijetlović.
Kaže da u selu niko ne pamti da se nešto slično dešavalo.
– Nekima je ovo smiješno. Misle da smo ludi, ali ovo je strašno. Ne smijemo da izađemo u dvorište, jer ne znamo šta nam se oko kuća mota. I policija je dolazila. Bili su dvije noći zaredom, stražarili. Kažu i oni da su čuli jezive krike, ali ništa nisu vidjeli. Sigurno se prikaza uplašila – kaže Boro, koji je u očaju pozvao policiju u pomoć.
Bijelu prikazu vidio je i njihov rođak Radenko Pijetlović. Od tada mu, kaže, nije svejedno da noću prođe sokakom.
– Bijelo i veliko. A brzo, da ga ni sam đavo ne može stići. Tješi me samo jedna stvar. Da je mislilo napadati, napalo bi do sad – kaže Radenko.
O misterioznom biću iz Bučana bruji cijela Derventa. Neki su sumnjičavi, neki zbijaju šale.
– Čuli smo, kako nismo, mada ne vjerujem da postoji takvo biće ili prikaza. Pomalo mi je i smiješno što pored tih mještana i neki policajci tvrde da su vidjeli i čuli tu prikazu ili kako je već nazivaju – kaže Ljilja Subić.
U Centru javne bezbjednosti Doboj kažu da im je nesvakidašnja prijava stigla 11. marta oko 21 čas.
– Prijavili su nam da je nekoliko mještana primijetilo nepoznato biće, koje je kod građana izazvalo uznemirenost. Policija je izašla na teren, ali nije pronašla nikakve tragove niti je bilo ugrožavanja ljudskih života, životinja ili imovine – rekla je portparol Centra javne bezbjednosti Doboj Ljerka Stanimirović.
Uznemirene i životinje
Pijetlovići ističu da su od dana kada se u njihovom selu pojavila bijela prikaza uznemirene i sve domaće životinje.
– Ovce su nam preplašene i čudno se ponašaju, a psi koji su ranije lajali na bilo kakav zvuk, sad ne laju ni kad mačka kraj njih prođe – kažu preplašeni Pijetlovići.
Djevojačko groblje
Nedaleko od odvajanja puta za Bučane nekada davno nalazio se ukrašeni mramor, u narodu tog kraja poznatiji kao djevojačko groblje.
Obilježje je uništeno poslije Drugog svjetskog rata, a mještani su sačuvali nekoliko narodnih predanja o njemu i njegovim prikazanjima. Jedno od njih je da su tu stradali i sahranjeni svatovi, među njima i djevojke, pa je otuda i dobilo naziv djevojačko groblje. Stariji mještani prepričavaju da su se u prošlosti oko tog groblja seljanima priviđale ovce i ljudi u kolu.
