Na današnji dan 1971. godine počela je serijska proizvodnja jugoslovenskog automobila Zastava 101.
Novica Marković iz Beograda, Sebastijan Galičić iz Valpova kod Osijeka, Damir Horvat iz Ljubljane, Filip Senih iz Skoplja, te Sarajlija iz Dizeldorfa Damir Josipović vjerovatno se nikada ne bi sreli, a kamoli postali prijatelji, da nemaju jednog zajedničkog prijatelja, doduše metalnog, ali veoma dragog…
Oni su, kao još mnogi u regiji, ljubitelji i vlasnici vozila Zastava 101, legendarnog Stojadina, koji se proizvodio u nekadašnjoj Jugoslaviji, a čija je proizvodnja počela na današnji dan 1971. godine.
Od tada do 20. novembra 2008. godine proizvođen je ovaj četverotočkaš u kragujevačkoj tvornici Zastava, a proizveden je u više od milion primjeraka.
Doživio je mnoge promjene, pravljene su razne varijante, milioniti je sa proizvodne trake sišao 1991. godine, a rekordna godišnja proizvodnja bila je 1979. kada je ukupno napravljeno 88.918 primjeraka vozila. Istina, nije doživio slavu kao brat mu Fićo (Zastava 750), ali je i dalje dosta popularan.
Uprkos kvarljivom limu, entuzijasti poput navedenih ga održavaju u životu, druže se, pomažu u pronalasku dijelova…
Kragujevac – Kilimandžaro
Beograđanin Marković, 30-godišnji pravnik, osnivač je Zastava 101 Kluba, autor velikog broja tekstova o ovom vozilu u 21. vijeku i glavni „krivac“ za vraćanje Ekspedicije Kragujevac-Kilimandžaro u historiju automobilizma bivše Jugoslavije.
„Vlasnik sam najpoznatije Zastave 101 u Srbiji. Iako sam svoj porodični automobil restaurirao za sebe, već 2008. je postao zvezda u medijima“, govori on za Al Jazeeru.
Markovići dugo u svojoj porodičnoj historiji imaju neki primjerak ovog vozila.
„Zastava 101 je sastavni deo mog života od kada pamtim za sebe. Deda i otac su ga kupili novog 1979., a ja sam ga nasledio. Drugi deda je bio automehaničar, od njega sam nasledio pasiju prema automobilima, ali i veštinu zanata. Od svojih deset godina sam se našao u radionici, radeći prve popravke“, govori naš sagovornik.
Dodaje kako je Stojadin za njega porodična uspomena.
„Zastava 101 je za mene i simbol drugačijeg vremena kada su mladi ljudi imali veću perspektivu nego danas. Vremena kada je automobil bio član porodice a ne običan, monotoni, kućni aparat.“
Ranije forumi, a danas društvene mreže na internetu su odlična poveznica vlasnika Keca (kako se još naziva ovaj automobil) gdje se dogovaraju za sastanke ili pomoć u potrazi određenog dijela.
„Mladi ljudi prepoznaju simboliku Zastave 101, kao i njegove kvalitete. Pa, tako Zastava 101 Klub broji preko 500 članova, a godišnja okupljanja su redovna. Zastava Fan Club okuplja ljubitelje svih modela i ima preko 11.000 članova“, navodi Marković.
Električari sa Kecom
Elektrotehničar Galičić iz mjesta Valpovo kod Osijeka ima 33 godine i također se dugo druži sa Zastavom 101.
U njegovu porodicu je prvi Stojadin došao prije 41 godinu, a kupio ga je njegov otac, električar u penziji.
„Ti automobili su kod nas od 1976. godine kada je moj otac kupio novu, naranđastu Zastavu 101 Standard koju je vozio do 1989. godine i prešao njom 350.000 kilometara. Te godine je kupio drugu, također novu, Zastavu 101 Skala koju smo vozili do 2010. godine“, govori za Al Jazeeru.
Ta nova Skala prešla je 195.000 kilometara…
„Još je kod nas, trenutno je ne vozimo treba da se sredi limarija. Imamo još jednu Zastavu 101 Lux iz 1978 godine. Drugi smo vlasnik i ona je u dobrom stanju, pa je vozimo je kao oldtimera.“
Naš sagovornik iz Valpova govori kako zbog ljubavi prema automobilima iz Kragujevca obilazi regiju.
„Idemo po Zastava i oldtimer skupovima sa vozilima, druženja su odlična i stvaraju se nova poznanstva.“
Ljubica i Marina
Nešto južnije, u Skoplju živi Senih, koga mnogi zovu Života Govedarević po glavnom liku iz antologijskog filma Šesta brzina (1981.). Ovaj 24-godišnjak kaže kako ga je Zastava 101 oduvijek privlačila iako ne može opisati „taj osećaj koji traje do dan danas“.
„Volim taj prednji ‘OzO’ kraj. Dosta dugo sam tražio koliko-toliko sačuvan primerak iz prvih serija, ali bezuspešno jer su godine, a i nepažnja vlasnika, obavili svoje. Desilo se 2013. godine da me nazvao bivši prijatelj i rekao mi je da zna jednog Stojadina iz 1972. godine koji je u oglasima. Ja sam mu rekao da sam već zvao vlasnika i da mi je rekao da je auto prodan, na što me ovaj uporno ubeđivao suprotno. Rekoh – ‘ajde da idemo da ga pogledamo“, priča naš sagovornik.
Dodaje kako se, kada su otišli pogledati vozilo, „desila ljubav na prvi pogled“.
„Toliko sam bio očaran da sam odmah prišao autu i zaboravio da se rukujem sa tadašnjim vlasnikom. Dogovorili smo se, preuzeo sam auto i tada je sve počelo ozbiljnije s ovim autom koje je dobilo ime Ljubica. Imao je tragove vremena i korišćenja kao i svaki drugi auto, a svi znamo da je Zastava jedna velika katastrofa sto se tiče limarije.“
Njegova vozilica je bila u originalnom stanju, ali je imala je nekoliko nedostataka i dijelova koji su trebali biti zamijenjeni. On je polako radio na automobilu, dograđivao…
„Tako je naša veza postala sve jača i jača. Nekoliko ljudi mi je ponudilo solidnu svotu novca zbog godišta auta, ali nisu uspeli da me ubede. Još kada sam kupio Ljubicu rekao sam da nas niko neće rastaviti do kraj naših života i tome se držim. Proputovao sam celi Balkan s njom i nikada, ama baš nikada, nisam imao nikakav problem.“
Na pitanje odakle ljubav prema ovom automobilu, odgovara:
„To je isti osećaj zaljubljenosti kada nađete ženu svog života (lažem, bolji je osećaj) i od svih žena ovoga sveta, vi volite samo tu jednu. Ona mi je jedna od najboljih stvari koji su mi se desile u životu. Kada me ljudi pitaju zašto ne kupim noviji auto i uživam u luksuzu koji nudi, ja odgovorim da mi jednostavno fali komfor i ljubav, a ne luksuz. Ljubicu sam ‘penzionisao’ 2015. godine zbog stanje njene karoserije. Parkirana je u garaži i čeka svoje bolje dane. U međuvremenu sam kupio njenu ‘mlađu sestru’ Marinu, 1974. godište, zbog koje mi je otpala kosa sa glave i dobio sam čir na želucu, ali o tome drugi put.“
Sarajevo, Novi Travnik, Dizeldorf
Nešto malo dalje od brdovitog Balkana živi Damir Josipović, rođen u Sarajevu prije skoro 42 godine, a odrastao u Novom Travniku. Posljednjih 15 godina žitelj je njemačkog grada Dizeldorfa, a sa njim je i njegov „metalni ljubimac“.
Nije mu dovoljno što ima Zastavu 101 u „prirodnoj“ veličini već ima i umanjenu repliku i svog i očevog Stojadina. Naime, on je kolekcionar i auto minijatura…
„Ljubav prema Zastavi 101 je tu otkako znam za sebe. Moj otac je kupio novog Stojadina 1977. pa 1981. je opet odlučio kupiti novog Conforta. Znači – odrastao sam u Stojadinu“, govori, dodajući kako je njegov Stojadin „sigurno najoriginalniji i jedan od najboljih na planeti“.
„Inače sam ljubitelj oldtimera, posebno BMW-a, pa sam odlučio prije sedam-osam godina kupiti i jednog Stojadina. Ovog sam kupio prije pet godina u Sarajevu sa originalnih 3.100 pređenih kilometara. Znači, skoro potpuno nov auto iz 1973. godine.“
Iako živi u Dizeldorfu, druži se i viđa sa ljubiteljima ovog Zastavinog automobila kad god to može.
„Ovdje je većini (Stojadin) nepoznanica, ali reakcije su uvijek pozitivne, pogotovo budi nostalgiju kod ljudi sa brdovitog Balkana“, navodi naš sagovornik.
Radosni osmijeh u Sloveniji
Josipovićev imenjak Damir Horvat je 38-godišnji automehaničar iz slovenske prijestolnice Ljubljane. Poput svih naših sagovornika, sa Zastavom 101, Stojadinom, Kecom – u kontaktu je „od malena“…
„Moj otac je imao taj automobil, a imao je i 128-icu“, govori za Al Jazeeru i dodaje kako je sada u jednu ruku i kolekcionar Zastavinih starih vozila.
„Imam ih nekoliko: Zastavu 101 mediteran, 125p, 600d i Fiata 1300. Upravo je moj prvi auto 1300-tka koju sam kupio sa 14 godina.“
Horvat je i predsjednik Zastava kluba Slovenije koga su pokrenuli ove godine.
„Svake godine sam učesnik nekoliko susreta vlasnika Zastave. Zadnji je bio u Kragujevcu, a idući vikend sa klubom putujemo u Beograd“, kaže i dodaje kako su na ovakvim skupovima veoma lijepa druženja jer su svi tamo dobri prijatelji.
Za svoj automobil kaže kako u prolazu mami razne emocije prolaznika.
„Ljudi, kada ga vide, u velikoj većini se radosno nasmiješe. Posjete se nekih prošlih vremena, da li boljih ili lošijih – neka svako sam zaključi“, ističe Horvat.
Beograđanin u Podgorici
Mladen Rolović ima 29 godina, po struci je elektroničar, veliki je ljubitelj starih automobila. Rođeni je Beograđanin i posljednjih sedam godina živi u Podgorici gdje je i njegov Stojadin sa BG tablicama. Njegova ljubav prema Zastavinim vozilima nastala je i prije nego što je položio vozački ispit.
„Prvu Zastavu 101 u moju kuću je doterao otac baš iz Crne Gore. Vrlo brzo sam to auto preuzeo u svoje vlasništvo, vozio, sređivao i posećivao razna okupljanja ljubitelja Zastavinih vozila po čitavoj Srbiji, poslednjih godina i po Crnoj Gori. Trenutnu Zastavu 101 mediteran koju vozim sam tražio oko tri godine i potražnja se isplatila“, kaže on za Al Jazeeru.
Njegov Stojadin je u manjoj količini pravljen 1980-ih godina i vrlo malo njih je danas u životu, dodaje naš sagovornik.
„Zastava 101 mediteran je jako atraktivan auto bio tih godina iz razloga što je sa troje vrata. Prava retkost je videti Zastavu 101 na ulici u Crnoj Gori, ima ih vrlo malo u nekom osrednjem stanju. Gde god sam se pojavio, izazvao sam jake reakcije, auto je prava pojava na ulicama, ljudi se oduševe i uvek se prisete davnih vremena kad su oni bili za volanom neke Zastave“, kaže Rolović.
„Zastava 101 spaja ljude, dosta ljudi sam upoznao upravo vozeći zastavu i zastavu mislim da ću je voziti dokle god bude moglo to auto da se održava.“
Dodaje kako mnogi na putu ne vjeruju kako se još uvijek može vidjeti takvo auto staro punih 37 godina.
Svi sagovornici Al Jazeere ističu kako se raduju svakom novom druženju, te kako će se potruditi da njihovi Stojadini još dugo budu na balkanskim cestama.
