Ono što svakodnevno objavljujemo i dijelimo na društvenim mrežama govori mnogo više o tome šta se dešava u našim glavama nego što smo toga svjesni.
“O čemu razmišljaš?” Ovako “Facebook” svakog dana pozdravlja svojih 1,7 milijardi aktivnih korisnika.
To je isto pitanje koje bezbrojni psiholozi, psihijatri i savjetnici postavljaju svojim pacijentima i klijentima na početku seanse, ali i pitanje koje instinktivno postavljamo prijatelju ili članu porodice, koji djeluje kao da ga nešto muči.
Naša aktivnost na društvenim medijima može da pruži nevjerovatne, a često nenamjerne uvide u naše psihičko stanje.
Zato psiholozi i drugi stručnjaci istražuju kako mogu da iskoriste ove signale da bi izmerili „emotivni puls“ individua, zajednica, pa i čitavih naroda, piše “BBC”.
Šta o vama govori ono što objavljujete na Facebooku?
Istraživanje 555 korisnika Facebooka u SAD pokazalo je da ekstrovertne osobe mnogo češće objavljuju svoje društvene aktivnosti i detalje iz svakodnevnog života nego što to rade introvertne osobe.
Ljudi sa niskim samopouzdanjem će ćešće pisati i o svojim romantičnim partnerima, dok će narcisi pisati o sebi i hvaliti se svojim dostignućima, izgledom ili intelektom.
Oni koji pate od neke vrste neuroze češće se okretati Facebooku kako bi tražili pažnju i neku potvrdu svojih vrijednosti.
Drugo istraživanje je pokazalo da su osobe koje objavljuju mnogo svojih fotografija, naročito „selfija“ uglavnom narcisoidne i češće imaju i druge psihopatske crte u odnosu na one koji to ne čine.
Dalje, osobe koje previše digitalno mijenjaju svoje fotografije imaju nisko samopouzdanje.
Da li ljudi koriste društvene medije kao terapiju?
Svako ko je nekad objavio neki „bijesan“ post na Facebooku ili na Twitteru utri sata ujutru zna da je postoji neki oblik autoterapije upleten u korišćenju društvenih mreža.
Ali da li je to samo uzaludno plakanje i izražavanje nezadovoljstva ili bijesa koje samo naglašavaju vaše probleme umjesto da vam pomognu? Centar za mentalno zdravlje u Meksiko Cityu misli tako i zato je pokrenuo kampanju u kojoj ljudima govori da Facebook nije jeftina zamjena za psihoterapiju.
Međutim, mnogi stručnjaci smatraju da ima koristi od izražavanja osjećanja na društvenim mrežama.
Takve objave mogu biti upozorenja na to da li je neko sklon samoubistvu na primjer.
„Black Dog institute“ iz Australije sproveo je studijom pomoću kompjuterskog programa koji je tokom dva mjeseca pretraživao twittove ne bi li našli riječi i izraze koji su povezani sa samoubistvom.
Istraživači i kompjuterski program bi tada odvojeno klasifikovali twittove kako bi utvrdili koji od njih su zabrinjavajući i zaista predstavljaju poziv u pomoć.
I ljudi i softver su imali slične rezultate što otvara mogućnost razvoja softvera, koji bi mogao da nauči da identifikuje pozive u pomoć i odmah reaguje, možda obavještavanjem porodice ili ljekara.
Neke online zajednice su već prepoznale značaj upozorenja na potencijalne samoubice pa su organizovale svoje mreže podrške. Tako na primjer Reddit ima stranicu „Suicide Watch“ gdje korisnici mogu da pomognu ljudima koji misle da život nema smisla.
Iako kao i svuda, i u tim zajednicama, ima „trolova“ koji će ih ismijavati, ali ima mnogo više onih koji zaista žele da pomognu drugima.
I nedostatak aktivnosti na društvenim medijima može da ukaže na neke mentalne probleme.
Jedno istraživanje koristi aplikaciju pomoću koje mapira aktivnosti neke osobe na društvenim medijima, kako bi utvrdilo da li se ta osoba odjednom povlači sa društvenih mreža, što bi moglo da se smatra znakom depresije.
Socijalne mreže mogu da otkriju velike „emotivne trendove“
Zajednice, nacije i cijelo čovječanstvo može da prođe kroz uspone i padove zajedno.
Australijski naučnici rade na projektu kojim mjere „emotivni puls“ cijele planete.
U zajedničkom projektu australijske naučne agencije CSIRO i instituta „Black Dog“ nazvanom „We Feel“ oni analiziraju twittove kako bi vidjeli kako se ljudi zbog nekog događaja osjećaju.
Rezultat istraživanja je mapa koja pokazuje koliko procenat stanovništava neke zemlje je u svakom trenutku srezan, tužan, ljut, uplašen, iznenađen,…
