U Njemačkoj je veliko pitanje ponovo na stolu: šta znači biti Nijemac – i koliko Nijemac moraš biti da bi pripadao Njemačkoj? Ovo je veoma važno pitanje s obzirom na dolazak 1,1 milion izbjeglica i migranata u 2015. godini. Ali umjesto da postoje razumne rasprave o tome, ekstremisti su već preuzeli kontrolu. Za uznemirujući broj Nijemaca razlozi protiv onih koji dolaze sadržani su u očuvanju kulture i religije.
To je poruka koja dolazi od stranke Alternativa za Njemačku (AfD), laktaroške desničarske stranke, koja je dala dvoznamenkastu podršku na nedavnim državnim izborima. Na konvenciji održanoj ranije ovog mjeseca, stranka je ugradila u svoju zvaničnu platformu rečenicu “Islam ne pripada Njemačkoj“.
Rečenica je direktan prijekor slavne izjave bivšeg njemačkog predsjednika Christiana Wulffa, iz 2010. godine, koji je proklamovao potpuno suprotno, te tako zaradio pohvale migranata, liberala i ljevice. U to vrijeme to nije bio kontroverzan stav, a podržala ga je i kancelarka Angela Merkel, i većina političkih anketa pokazala je podršku. Danas, oko 60 posto Nijemaca slaže se sa stavom AfD-a, otkrile su ankete u maju.
Antimuslimanski sentiment samo je jedan od elemenata u prilično koherentnom, nativističkom konceptu nacionalne kulture za šta se zalaže stranka. U preambuli programa se obećava “očuvanje zapadne i kršćanske kulture, historijskog i kulturnog identiteta nacije i nezavisnost njemačke nacije sastavljene od njemačkog naroda.“ Stranka referira na njemačku kulturu kao na “domaću“ i opisuje to kao nešto što su migranti ugrozili svojim kulturama. U sklopu svog programa za vrijeme državnih izbora u martu, izjavili su: “Kluturne temelje Njemačke potpuno su slomile imigracije.”
Migranti raus
Za mnoge liberale i centrističke konzervativce, kultura se definiše kao način na koji osoba ili grupa radi određene stvari. Za stranku Alternativa za Njemačku, to je mnogo više – prirodna činjenica, srž osobe ili suština grupe, to je stvar, nije skup praksi. A ta stvar mora se očuvati homogenom i čistom.
Iz toga slijedi, barem sudeći po novom njemačkom poretku, da se kulture mogu upoređivati i rangirati – neke su vrijedne očuvanja, dok su druge invazivne i inferiorne. Njemačka kultura je pod stalnim rizikom od gubitka svoje čistoće, a njena odbrana je ključna uloga države. To su stare rasističke ideologije, prikrivene tankim velom: briga za kulturu kao novi vid rasizma.
U martu je Alternativa za Njemačku ušla u sva tri parlamenta. Ankete trenutno pokazuju da stranka uzima 10 do 15 posto biračkog tijela. To bi moglo biti sasvim dovoljno da gurne stranku Angele Merkel udesno. Progresivna i konzervativna Kršćansko-demokratska unija još raspravlja o ispravnim načinima djelovanja kad je riječ o desničarima, ali je stranka dala svoj odgovor na pitanje “Šta znači biti Nijemac?” – to je koncept “dominantne kulture” ili vodeće nacionalne kulture.
Dominantna kultura sama po sebi nije ništa novo; to je termin koji je još 2000. godine uveo Friedrich Merz, šef Demokršćanskog kluba federalnog parlamenta, tokom njemačke debate o imigracijama. Njemačka vlada planirala je imigracijske reforme kako bi privukla veći broj inženjera. Merz je zahtijevao da se imigranti prilagode dominantnoj njemačkoj kulturi: onoj koja je sekularna, onoj u kojoj se govori njemački, onoj u kojoj se povinuje vladavini prava. Uslijedile su žestoke kritike, i mada su kršćanski demokrati uključili termin u zvanični stav o imigracijama, manje-više su se prestali baviti tim problemom.
Ali dok Alternativa za Njemačku uzima glasače stranke Angele Merkel, konzervativci guraju stranku da zauzme centralniju ulogu u njemačkom kulturnom identitetu. Termin dominantna kultura ponovo se pojavio u govorima i radnim papirima Demokršćana. Merkelova je pozitivno koristila termin u toku kampanje u martu.
Dominantni ili domaći
Postoji razlika između dominantne kulture i domaće kulture koju propagira Alternative za Njemačku – u Demokršćanskoj verziji nativistički element je slab; Islam nije meta, barem ne eksplicitno. Ipak, ponovno uvođenje koncepta u vrijeme kada Alternativa za Njemačku promovira svoju kulturološku verziju arijevske nacije je strateški pametno koliko i opasno: Demokršćani opasno “tuku“ desničarsku verziju njemačke kulture.
Iako je politička cijena visoka, koncept dominantne kulture je beskoristan. Pokušaj da se legalno definira i zaštiti “njemačka kultura“ često je na rubu apsurda. Nakon izvještaja iz mjeseca aprila, u kojima se navodi da neke javne kafeterije više ne služe svinjetinu iz poštovanja prema navikama ishrane svojih muslimanskih kupaca, Demokršćani su u državi Schleswig-Holstein predstavili prijedlog za očuvanje jela od svinjetine u javnim kantinama.
– Ne smijemo dozvoliti da manjina odluči šta će jesti većina- kazao je lokalni demokršćanin.
Kada su ga 2000. godine upitali šta podrazumijeva pod dominantnom kulturom, Merz je ukazao na Ustav i prava žena. Ali, beskorisno je tjerati izbjeglice da se kunu u ženska prava. Nijemci ne mogu kontrolisati ono što oni misle. Međutim, Njemačka im može pomoći da razumiju zakone koji štite ženska prava – i ojačati ih.
Moderna država ne može se graditi na ontološkoj ideji ko pripada, a ko ne pripada, bilo da se radi o etničkoj ili pseudokulturalnoj osnovi. Država se mora graditi na ideji nacije kao zajednice – zajednice koja uključuje i one rođene tu i one koji su došli da ostanu i one koji će tu biti neko vrijeme dok se ne vrate kućama. Prava i obaveze članova ovakve zajednice trebaju biti definisana kroz njihova dostignuća i kroz vladavinu prava – a ne po tome da li jedu svinjsku šniclu ili nose maramu na glavi.
