Do koje mjere je bijeda zahvatila nekadašnju srednju klasu govori podatak da su ljudi spremni da bagatelno prodaju stanove u koje su ulagali, jer više nisu u stanju da plaćaju troškove održavanja i poreze na nekretnine, koje uz opštinske namete, danas uveliko nadilaze mogućnosti penzionera i prosječno plaćenog službenika.
Prije samo 10 godina u Grčkoj se svaki slobodni euro investirao u nekretnine. Danas, poslije memorandumskog masakra plata i penzija, masovnih otpuštanja i galopa poreskih dažbina, većina Grka muku muči kako da se oslobodi viška kvadrata.
“Imerisija” prenosi nekoliko karakterističnih oglasa sa ciljem da argumentuje tezu da bi većina vlasnika manjih stanova u centru Atine bila praktično spremna i da pokloni takve nekretnine, kada čak i to ne bi iziskivalo ozbiljnu cifru za današnju besparicu.
U centru Atine, u kvartu Kipseli, garsonjera od 18 kvadrata, izgrađena 1970, renovirana 2008. prodaje se za 4.800 eura.
Takođe u centru, stan od 25 kvadrata, sa grijanjem na plin, prodaje se za 5.500 eura. Šest mjeseci niko se nije javio na oglas u kojem kvadrat vrijedi 220 eura.
Na platiji Amerika, širem centru Atine, 23 kvadrata vrijede 5.000 eura, u Halandriju 38 kvadrata, plus bašta od 65 kvadrata je prodano za 7.500 eura…
Mnogo je primjera prodaje po nevjerovatno niskim cenama, a čini se da je u pitanju “virus” koji bi mogao u 2014. da preraste u pravu epidemiju. Zasad prodaju oni iz siromašnijih slojeva stanovništva koji su svaku crkavicu ulagali u male stanove, ne bi li stvorili kakvu-takvu sigurnost za svoju djecu. Danas ih je muka pritjerala uz dužnički zid, pa je bolje otarasiti se bijede i dodatnih plaćanja, makar djeca ostala bez takve sigurnosti.
Uskoro na red dolaze i malo bogatiji vlasnici stanova sa većim brojem kvadrata, koji još uvijek mogu da plaćaju “harač”, grozničavo pokušavajući da postignu dostojnu cijenu za eventualnu prodaju.
Ali, kupaca ni od korova.
Ko da kupuje stan uz ove poreze?
Komentarišući aktuelno stanje na tržištu nekretnina i poresku politiku, komentator “Elefterotipije” konstatuje da je “memorandumska bijeda” iskliznula van svake kontrole.
Nekoliko državnih funkcionera iz Ministarstva finansija i Generalnog sekretarijata za prihode u posljednjih nekoliko mjeseci su više puta javno priznali da je vrijednost nekretnina daleko od objektivne tržišne vrijednosti.
Imperativ kreditora da se državna kasa puni od naplate poreza, natjerao je vlast da “pumpa” cijene kako bi poreska naplata bila bogatija, a to se obija o grbaču vlasnika nekretnina.
