Haški tribunal kaznio je Miću Stanišića, ratnog ministra policije Republike Srpske i Stojana Župljanina, ratnog načelnika Centra službi bezbjednosti u Banjoj Luci te člana Kriznog štaba Autonomne regije Krajina sa po 22 godine zatvora.
Oni su okrivljeni za progone i ubistva Bošnjaka i Hrvata u dvadeset općina BiH, odnosno za zločine počinjene od aprila do decembra 1992.
Sud je utvrdio da su Stanišić i Župljanin krivi za progone, zločine protiv čovječnosti, ubistva, mučenja, okrutno postupanje i nehumana djela, protupravno zatočenje, stvaranje i održavanje nehumanih životnih uslova, deportacije, pljačkanje imovine, uništavanje gradova i sela, te nametanje i održavanje restriktivnih mjera.
Mićo Stanišić je oslobođen krivične odgovornosti za istrebljenje nesrpskog stanovništva na teritoriji planirane srpske države. Obojica su za navedene zločine dobili po 22 godine zatvora.
Sudsko vijeće je ocijenilo da je Župljanin bio ključna figura u blokadi Banje Luke, te da je slao svoje jedinice da razoružavaju Bošnjake i Hrvate, istovremeno odbijajući da pruži bilo kakvu zaštitu nesrpskom civilnom stanovništvu iako mu je to bila dužnost. Također, Sud je utvrdio da Župljanin nije proveo nikakvu istragu o zločinima iako je znao za njih, čak štiteći zločince. Utvrđeno je da je doprinio uklanjanju Bošnjaka i Hrvata sa područja u kome su djelovale njegove jedinice.
Zločinačkim poduhvatom do srpske države
Stanišić je bio u bliskim odnosima sa Radovanom Karadžićem i drugim vodećim članovima udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio uspostavljanje srpske države i uklanjanje nesrpskog stanovništva s tog područja. Sud je ocijenio da je Stanišić također kao čelni čovjek policije u RS-u propustio svoju obavezu da zaštiti civilno stanovništvo nesrpske nacionalnosti. Stanišić je, kako je utvrdio Sud, i namjeravao i značajno doprinio uklanjanju i Hrvata i Bošnjaka sa teritorije planirane srpske države u BiH. Ipak, ustanovljeno je da nije krivično odgovoran za zločine istrebljenja nesrpskog stanovništva.
Sud je prihvatio dokaze Tužilaštva prema kojima su policijske snage Republike Srpske bile odlučujući faktor u ostvarivanju ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata, koji su počeli Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Funkcioneri i pripadnici MUP-a imali su izuzetno značajnu ulogu u preuzimanju vlasti u općinama, kako bi se zasnovala etnički čista srpska država.
S tim ciljem su počinjena masovna ubistva nesrpskih civila, poput onog na Korićanskim Stijenama, i podizani zloglasni logori, kao što su Omarska, Manjača i Keraterm, u kojima su zlostavljani, ubijani i ponižavani Bošnjaci i bosanski Hrvati. Hiljade Bošnjaka i Hrvata napustilo je općine i gradove, poput Prijedora, Teslića, Bosanskog Šamca, Gackog, Ilijaša, Vogošće, Pala, Višegrada, Vlasenice, ZVornika, Brčkog, Doboja… u kojima su na najbrutalniji način djelovale i iživljavale se nad zarobljenim civilima policijske jedinice kojima su upravljali Mićo Stanišić i Stojan Župljanin.
Zločini protiv čovječnosti
”Zamisao o velikoj Srbiji ima dugu historiju. Ova zamisao se sastoji u proširenju Srbije na dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske gdje srpsko stanovništvo živi u velikom broju”, kazao je predsjedavajući Pretresnog vijeća Haškog tribunala Burton Hall sa Bahama.
On je detaljno iznio činjenice o nedjelima nad Bošnjacima i Hrvatima u 20 općina i gradova Bosne i Hercegovine za koje su Stanišić i Župljanin odgovorni.
”Cilj ovih radnji bilo je uspostavljanje srpske države, što je moguće etnički čišće, uklanjanjem bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata. Stvoren je zajednički plan. Cilj plana je bio uklanjanje bosanskih muslimana i Hrvata činjenjem zločina deportacije i prisilnog premještanja kao zločina protiv čovječnosti”, kazao je sudija Hall.
U završnim riječima Tužilaštvo je tražilo doživotnu robiju i za Stanišića i za Župljanina, a odbrana oslobađajuće presude.
