Ljetna sezona na hrvatskoj obali se zahuktala, no u ljetnim radostima ne uživaju svi jednako. Naime, donesen je novi Zakon o koncesijama.
Pojedinci iskorištavaju neznanje dobrog dijela javnosti te se ponašaju kao da su dodjelom koncesije dobili pravo učiniti plažu gotovo privatnom te tjerati kupače koji ne iznajmljuju ležaljke, suncobrane i ostalo.
Problemi između kupača i koncesionara sve su češći. Zaposlenici i zaštitari hotela, vila ili ugostiteljskih i uslužnih objekata tjeraju ljude s plaža tvrdeći kako nemaju prava na njima boraviti jer nisu gosti hotela ili nisu platili suncobran, ležaljku ili nešto treće. Neki su pak koncesionari svjesni da nemaju prava tjerati kupače s plaže, no zato su u svrhu sprečavanja onih koji neće plaćati korištenje njihovih sadržaja na plaži raširili ogroman broj ležaljki koje onemogućuju pronalazak mjesta za peškire “običnih” ljudi koji si ne mogu priuštiti svakodnevno potrošiti nekoliko desetaka kuna na kupanju, piše Net.hr.
Upoznajte se sa svojim pravima
Mnogi ne znaju što koncesionar smije ili ne smije, koji se sadržaji plaćaju, a koji bi trebali biti besplatni te koliko se prostor na plažama koje su pod koncesijom uopće smije koristiti. Upravo zbog tog neznanja koncesionari često krše pravila.
Niko vam ne može zabraniti boravak na plaži
No, situacija je zapravo prilično jasna. Građani imaju pravo koristiti gotovo sve plaže u Hrvatskoj jer su za većinu njih izdata samo koncesijska odobrenja, a ne i koncesije. To znači kako vam niko ne može zabraniti da se na njima kupate i da im pristupite besplatno, a isto potvrđuje je Zakon o pomorskom dobru. To je decidirano kazao i stručnjak za pomorsko dobro Branko Kundih, voditelj stručnog portala Hrvatsko pomorsko dobro.
Zakon kaže da se koncesijska odobrenja daju do pet godina, a postoje i pravila za postavljanje ležaljki, pedalina, štandova i ostalog. Bez obzira što neko ima koncesijsko odobrenje, nema pravo ograničavati opću upotrebu obale. Dakle, ukoliko je koncesionar stavio ležaljke preko cijele plaže, svako ih može slobodno premjestiti i na njihovo mjesto staviti peškir. Koncesionar ne može ograničavati kretanje po plaži i mora osigurati dovoljno prostora za kretanje, šetanje te navlačenje malog broda na obalu.
Koncesionar ne smije:
zabraniti prilaz plaži
naplaćivati ulaz na plažu
ograničiti kretanje po plaži
Kupač smije:
slobodno ući na plažu i staviti peškir na slobodno mjesto
pomaknuti ležaljku i leći na njeno mjesto
na bilo kojoj plažu kupači mogu konzumirati hranu i piće koje su sami donijeli
Koncesionar je također dužan osigurati dovoljno prostora za kretanje, kupanje i šetanje te navlačenje malog broda na obalu.
Koncesija koja se dodjeljue na rok od 5 do 99 godina djelomično ili potpuno ograničava opću upotrebu obale, no ona se zato skupo plaća.
Hrvatska nema kontrolne mehanizme
“Kada dajete koncesijsko odobrenje za 100 ili 50 ležaljki, a neko konzumira veći broj, to znači da je protuzakonito koristi. Međutim, u Hrvatskoj nemate kontrolne mehanizme koji bi to nadgledali, praktički nema organizirane inspekcije. Formalno pravno je to lučka kapetanija”, istakao je Branko Kundih za Jutarnji. On kaže kako bi svaki korisnik plaže koji se susretne s problemom korištenja trebao napisati prigovor ministarstvu ili lučkoj kapetaniji.
Ipak, većina ljudi to ne radi jer ne želi ulaziti u sukobe.
“Imate dvije mogućnosti – povući se ili ući u konflikt”
“Vi dođete na plažu i oni vas tjeraju. Svi me tada pitaju što onda i koja su prava kupača. Imate dvije mogućnosti – ili da se povučete i idete lučkoj kapetaniji ili da uđete u konflikt. Nažalost, od koncesionara nećete dobiti odluku o davanju koncesijskih odobrenja da vidite što on smije, a što ne smije. Ali zato bi bilo dobro kada bi postojale informativne ploče na svakoj plaži gdje bi bilo jasno vidljivo ko je koncesionar i što ima pod koncesijom. Bilo bi manje konflikata”, smatra Kundih.
Na javne plaže treba uvesti reda, smatra zagrebački turistički konsultant Miroslav Dragičević.
“Uskoro će se umjesto peškirima tući s noževima i pištoljima”
“Neko mora čuvati komunalni red jer će se inače osim peškirima početi tući s noževima i pištoljima”, kazao je Dragičević te dodao kako bi također trebalo zabraniti peškir te osigurati prostor plaže za lokalce, ali i vikendaše. Rješenje vidi u gradnji novih plaža jer će ovakvih problema biti sve više.
Kundih dodaje ako nije protiv koncesija kojima bi se korištenje plaže omogućilo samo gostima hotela. Takve koncesije trenutno ima tek nekoliko hotela u Dubrovniku.
“To je osjetljivo pitanje. Takva se koncesija može dati samo hotelima s 5 zvjezdica i više, ali za to moraju postojati kvalitetni kontrolni mehanizmi. To bi se uglavnom trebalo odnositi na izdvojene dijelove obale gdje javni interes nije doveden u pitanje. U Dubrovniku se, primjerice, može dozvoliti da 100 metara neke plaže bude za takve ekskluzivne goste, ali onda to moraju jako puno platiti, a tu je potrebna i dozvola lokalne zajednice”, zaključio je Kundih.
“Hotelima treba ići na ruku”
Dragičević smatra kako se sve plaže ispred hotela s 4 i 5 zvjezdica moraju dati hotelima na korištenje, dok ostale trebaju biti javne.
“Dakle sve općine moraju odrediti način i namjene plaža sukladno broju interesnih skupina. Hotelima sa 4 i 5 zvjezdica, pak, treba ići na ruku, jer ćemo se inače isključivo pretvoriti u zimmer frei i kampersku destinaciju”, zaključio je Dragičević.
