Da li je neka od sestara pokušala da razmisli koliko je teško da se živi u gradu koji ne podržava ništa što je vezano za islam i muslimane?… Da li ikada razmisle dok stavljaju hidžab kako je sestrama koje ga sa strahom stavljaju i izlaze na ulicu, jer ne znaju da li će zbog tog istog hidžaba doživjeti loše iskustvo od ljudi čiji je intelekt na nivou djeteta od par mjeseci?Nije lahko kada znaš da svaki trenutak koji provedeš van kuće može da bude loše iskustvo ili šok koji ćeš da nosiš cijeli život. Šetnja, koja je u normalnom svijetu nešto što opušta, u mom gradu, za skoro svaku sestru, je postala opterećenje.Osim loših pogleda, ružnih komentara, jedan od ključnih problema za svaku sestru je nemogućnost pronalaska posla. Mnogo njih je fakultetski obrazovano, ima najbolje ocjene i najbolje preporuke profesora koji su im predavali, ali jednostavno, posao im je misaona imenica. Da li je problem u mentalnoj ograničenosti, u vječnom neprijateljstvu ka islamu ili je možda problem što im ne treba žena koja neće svojim tijelom da se dokazuje, nego svojim znanjem, saburom i lijepim odgojem?!
Nažalost, moj grad spada upravo u gradove gdje se kratkom suknjicom, upadnom šminkom i cipelama sa velikom potpeticom može ostvariti svaki cilj. Žena vjernica se ne uklapa u maštarije poslodavaca, te je to razlog zašto sjede kući i svoju diplomu gledaju u vitrini, kako skuplja prašinu.
Još jedan od problema sa kojima se sestre susreću je odabir bračnog druga i upoznavanje takvog. Vrijeme u kome živimo nimalo ne ide na ruku islamskim (šerijatskim) vezama, zarukama ili brakovima. Pošto šerijat ne poznaje status “u vezi”, niti “prijatelji”, znači da momak i djevojka mogu biti ili zaručeni ili u braku.. Ali kako stupiti u brak sa nekim koga nisi upoznao. Kako u ovako varljivom svijetu vjerovati nekome bez ikakve “veze” prije braka. Jer, ipak su zaruke veliki korak i ne može se tako lako prekinuti zaruke i opet sa narednim bratom biti zaručena… Zar ne bi bilo sve lakše kada bi se slijedio sunnet Poslanika salallahu ‘alejhi we sellem i kada bi braća bila prava braća, te samim tim olakšali sestrama sve probleme sa kojima se susreću u ovo pokvareno vrijeme, zbog svog hidžaba.
Ne želim da napadnem samo braću, naravno da velikih problema ima i zbog ponašanja sestara, jer sunnet slijede djelimično ili onoliko koliko one misle da treba, jer kako često kažu (subhanAllah):”Ne mogu ja da budem kao Aiša r.a, nije sada vakat kao u njeno doba.” Nakon susreta sa sestrama koje imaju takvo, ili slično, mišljenje, braća sve sestre počnu da stavljaju u isti koš i dolazi do razočarenja u bilo kakvu vezu između dvoje ljudi, te na kraju krajeva i brak.
Uistinu, nije lagano u današnje vrijeme slijediti put Istine i naći nekoga da ti u tome pomaže, ali “Sa mukom je i slast!” Ne želim da ljudi misle da je sve ovo navedeno, jer želim da obeshrabrim sestre koje razmišljaju o hidžabu… Želim samo da im ukažem na probleme koje imamo mi koje smo vec pod hidžabom i da ih time jos više učvrstim u njihovoj odluci, jer iako ne dobiju posao nisu ga dobile na haram način, kao što ga dobiju neke džahilke, ako duže tragaju za “pravim”, bolje im je, jer kad ga nađu, sigurno će duže da ga zadrže, jer ga nisu pridobile tijelom, nego ahlakom, saburom i čistoćom duše, a i kad imaju neki problem, njihov hidžab će da ih podsjeti da nisu same, nego da je Uzvišeni sa njima, a da se i gore dešavalo onima prije njih mogu naći u hadisima Krune Poslanstva… Nisi sama seko, Allah je uz tebe.. Nisi sama, pravovjerni su uz tebe.. Nisi sama, imaš i mene!
Brate, seko, ne žalostite se, ako vam nešto nedostaje ili želite nešto, samo zamislite da Allah ima nešto bolje u planu za vas, pa Ga molite, jer uistinu On voli kad ga se moli Njegovim najljepšim imenima.. I ne očajavaj, On zna šta je najbolje i zašto se nešto dešava…
Sestra Lisa, Mostar
