Više je teorija o odluci Centralne banke Švicarske koja je izazvala pravi finansijski cunami na međunarodnom tržištu novca. Jedna od njih je ta da je Thomas Jordan, predsjednik Centralne banke Švicarske verovao da će franak početi da slabi, i da će to riješiti neke od njihovih problema. A evo i kako.
Jedna od teorija koje objašnjavaju zbog čega se Centralna banka odlučila na takav korak je prilično potcijenjena, ali ne bi trebalo da bude. U pitanju je uloga švicarskih lokalnih uprava u lobiranju za plaćanje dividendi. Iako zvuči čudno, lokalne uprave zapravo su itekako važne imajući u vidu ko su zapravo vlasnici Centralne banke Švicarske.
Centralna banka Švicarske se razlikuje od drugih centralnih banaka po tome što zapravo nije u vlasništvu švicarske vlade, već je riječ o akcionarskom društvu na berzi, a među akcionarima su, između ostalog, švicarske administrativne oblasti poznate kao kantoni, kao i druga državna tijela i privatna lica.
Kao prvo, Centralna banka plaća dividende svojim akcionarima u iznosu od najviše šest posto neto dobiti, kao i paušalnu naknadu lokalnim upravama.
Takav aranžman obezbjeđuje raspodelu od čak jedne milijarde franaka (1,15 milijardi dolara) godišnje između 26 kantona srazmjerno broju stanovnika i, što je najvažnije, to se smatralo bezbjednim i pouzdanim izvorom prihoda. Prema Nacionalnoj banci Švicarske, dividende su isplaćivane svake godine više od 100 godina. Sve do 2013. Razlog? Kolaps cijene zlata, koji je negativno uticao na rezerve zlata Centralne banke Švicarske.
Pad cijena zlata za 30 posto tokom 2014. prouzrokovao je gubitak od devet milijardi franaka, što znači da banka, prema članu 31 Zakona o Nacionalnoj banci Švicarske, nije mogla da isplati dividende, što je izazvalo šok za finansije kantona – te činjenice je centralna banka i te kako bila svjesna.
Obrazlažući zašto je ukinula isplatu dividendi 2013. godine, Jean Studer, predsjednik Vijeća banke, istakao je da konzistentna isplata dividendi pokazuje da su “posebni faktori u posljednje dvije decenije uticali na to da isplate budu velike”. Međutim, on je podsjetio kantone da je “Centralna banka Švicarske redovno isticala da distribucija nije zagarantovana”.
Kantoni su nakon toga upućivali prigovore Centralnoj banci, zahtijevajući da im obezbijedi više novca za 2014, kako bi nadoknadili uskraćene prihode iz drugih izvora.
Početkom januara, banka je saopštila da u 2014. očekuje neto dobit od 38 milijardi franaka, što joj omogućava da ponovo počne da isplaćuje dividende. U saopštenju je jasno stavila do znanja da “će biti obnovljena distribucija sredstava u iznosu od jedne milijarde švicarskih franaka konfederaciji i kantonima”.
Međutim, posle manje od sedmicu dana centralna banka je odustala od fisknog deviznog kursa, što je izazvalo skok švicarskog franka i proizvelo gubitke zbog usaglašavanja prema tržištu, koji su, prema nekim procjenama, u četvrtak iznosili oko 13 posto BDP (75 milijardi CHF). Slobodan rast vrijednosti švicarskog franka u odnosu na euro znači da je vrijednost rezervi u eurima, koje je centralna banka formirala u knjigovodstvenom bilansu (euri koje je kupila da bi branila kurs) pala u švajcarskim francima.
Zašto je Centralna banka reagovala na način koji joj je gotovo sigurno donio gubitak?
Jedan od mogućih odgovora je pogrešan tajming. S obzirom na činjenicu da je predsjednik Centralne banke Tomas Žordan izjavio da je franak “u značajnoj mjeri precijenjen” na svom fiksnom nivou, veoma je moguće da je mislio da bi mogao malo da padne u odnosu na euro nakon što ograničenje bude ukinuto.
Jordan je izjavio da očekuje da će Centralna banka uvesti negativne kamatne stope kako bi učinila franak manje privlačnim, ali je isključio mogućnost uvođenja kontrole kapitala kako bi priliv strane valute u Švicarsku bio umanjen, a franak dodatno oslabljen nazvavši je nerealističnom.
“Tržište će vremenom shvatiti da ovo precjenjivanje franka nije opravdano”, rekao je Jordan za švicarske medije, istakavši da je Centralna banka spremna da interveniše i da oslabi franak ukoliko je to neophodno.
Na poslijetku, možda je Jordan očekivao da će vezivanje za euro na fiksnom nivou ostaviti dio ukupnog godišnjeg profita nacionalne banke nedirnut – pogotovo što su kamatne stope na depozite držane u banci toliko opale da su odvratile ljude od prebacivanja gotovine u tu zemlju, što bi omogućilo banci da isplati dividende.
Čak i da postoje izgledi da Evropska centralna banka ublaži slabljenje eura, upravni odbor možda je osjetio da bi Centralna banka mogla da iskoristi trenutak da odustane od ograničenja koje je očigledno postalo nepoželjno, s ozbirom na činjenicu da su pomislili da su ovim potezom riješili problem isplate dividendi za 2014. i da će tokom 2015. pokušati da spriječi moguće gubitke.
Na kraju krajeva, banka ima cijelu godinu da nađe novac za dividende za 2015. godinu, iako je to sada možda bolno budući da njene rezerve u stranoj valuti upravo gube vrijednost.
