Posmatrajući svoju djecu možete naučiti mnoge stvari o samima sebi, o životu i o Bogu. Jutros je moj trogodišnji sin nešto prosuo. Popodne je opet to uradio. Nije htio da se ja naljutim na njega, pa je počeo čistiti nered, govoreći: „Očistit ću, očistit ću.“ A kada je vidio da sam se iznervirala, bacio se na pod i zaplakao: „Ja sam nevaljao…“
Istog momenta je moja ljutnja splasnula i počela sam da ga tješim, govoreći mu da on nije loš, već dobro dijete. Dakle, ne samo da je moja ljutnja nestala već sam sad htjela da mome sinu bude bolje!
Taj me događaj podsjetio na riječi Poslanika, s.a.v.s.: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu.” Moja milost spram greške mog sina je ništa i neusporediva s milošću i oprostom Allaha Jedinoga spram svojih robova: „Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!’” Kur’an, Ez-Zumer, 53.
To me je podsjetilo i na slučaj Adema, a.s., i njegove žene nakon što su prekršili naredbu Milostivog, i pokajali se uvidjevši pogrešku. A kako su se on i njegova supruga pokajali? Riječima: „Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” Kur’an, El-E’araf, 23.
Oni su pred Milostivim na sedždu pali, pa im je On, ne samo oprostio, već i spomen njihov uzdigao. Zar to nije pouka i ohrabrenje svima nama, griješnim robovima; zar nam to ne svjedoči veličinu oprosta i milosti našeg Gospodara?
Hajdemo i mi Njemu se vratiti, probleme mu naše reći, grijehe priznati…i vidjet ćemo da nas Allah neće na cjedilu ostaviti…
„Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašta i Milostiv je.” Kur’an, El-Maide, 74.
