Aleksandar Vulin, srpski ministar obrane, do daljnjega nije poželjan u Hrvatskoj. Takva odluka donesena je poslije verbalnog prepucavanja nakon što je Vojislav Šešelj u Skupštini Srbije izgazio hrvatsku zastavu i izvrijeđao saborsku delegaciju koja je bila u posjetu Beogradu, te neposredno pred službenu komemoraciju povodom obljetnice proboja logoraša u Jasenovcu.
Vulin, koji je i inače sklon u najmanju ruku teškim riječima, kazao je tom prigodom da će ići u Hrvatsku kad god poželi, odnosno da o njegovom dolasku “može odlučiti samo vrhovni komandant Vojske Republike Srbije gospodin Aleksandar Vučić, a nikako hrvatski ministri“.
Ta je izjava prilično ražestila ionako iziritiranu hrvatsku vlast, pa mu je Ministarstvo vanjskih poslova poručilo da nije dobrodošao u tu državu. Nedvosmislena poruka poslana je svim graničnim prijelazima kojima je naloženo da zaustave srpskog ministra, ako bi se ovaj ipak zaputio preko granice. Upućena je i diplomatska nota srpskom predstavništvu u Zagrebu u kojoj se Vulinove riječi ocjenjuju kao „neprimjeren i neprihvatljiv pokušaj negiranja suvereniteta Republike Hrvatske“ kao i „dodatna provokacijaa koja sigurno ne pridonosi razvoju dobrosusjedskih odnosa i punog međusobnog uvažavanja“.
„Hrvatska želi suradnju sa Srbijom i pružila je ruku, ali poruke poput one ministra Vulina štete međusobnim odnosima. Vulin nije osoba koja je svojim izjavama u posljednje vrijeme pridonosila smanjivanju tenzija, nego naprotiv“, objasnio je hrvatski premijer Andrej Plenković nakon državne komemoracije u Jasenovcu, dodavši da Srbija može raditi ono što smatra da je dobro, ali i da Vlada čuva dignitet Hrvatske. Slično je rekao i predsjednik Sabora Gordan Jandroković: „Koriste ovakav dan, kada se komemorira žrtva, da bi slali takvu vrstu političkih poruka. Jedina moguća opcija bila je da se Vulinu onemogući dolazak u Hrvatsku“. Vulin, inače, nije namjeravao ići u Jasenovac, nego je na poziv Srpske pravoslavne crkve trebao doći u Mlaku kraj Jasenovca, gdje je srpski patrijarh Irinej posvećivao obnovljeni hram Svetog proroka Ilije.
Nije dugo trebalo da SPS-ovac odgovori. Tvrdi da su mu Hrvati zabranili dolazak u Jasenovac „da se ne bi suprostavio ustašama“. Vulin se referira na nemili događaj u nedjelju u Jasenovcu, gdje su dvojica muškaraca razvila HOS-ovu zastavu s ustaškim pozdravom ispred zgrade vrtića i nekadašnjeg zapovjedništva jasenovačkog logora na kojem je donedavno stajala spomen-ploča poginulim pripadnicima te paravojne jedinice. „Pošto su ustaše u Jasenovcu razvile transparent ‘Za dom spremni’, nije ni čudo što Vlada Hrvatske, koja to nije spriječila, ne želi da budem svjedok i ne samo svjedok već netko tko će se tome suprotstaviti. Zamislite da na komemoraciji žrtvama u Auschwitzu netko razvije transparent ‘Sieg Heil’, bio bi uhapšen i odveden ili u zatvor, ili u ludnicu. U Hrvatskoj se to neće dogoditi i zato u Jasenovcu nema potomaka žrtava Srba, Židova, Roma i, koliko god puta da izmisle razlog zašto sam nepoželjan u Hrvatskoj, istina o genocidu u Jasenovcu za koji se Hrvatska nije pokajala, ostaje i ostat će“, kazao je Vulin. Treba dodati da je hrvatska policija u nedjelju spriječila dolazak desetak pripadnika proustaške stranke A-HSP Dražena Keleminca koji su se automobilima zaputili prema Jasenovcu. Zaustavljanje su pravdali rutinskom prometnom kontrolom nakon koje je jedan od „pravaša“ vrijeđao policajce, pa će protiv njega biti podnesena i prijava.
Recipročna mjera
Javio se, očekivano, i srpski predsjednik Vučić koji je najavio da pretpostavlja da će srpska vlada razmisliti o sličnoj reciprocitetnoj odluci i zabraniti jednog hrvatskog ministra personom non grata u Srbiji. A kad Vučić nešto kaže, za pretpostaviti je da će njegovi iz vlade to i realizirati.
Hrvatska je, koliko je poznato, od proglašenja nezavisnosti samo dva političara proglasila nepoželjnima. Ta se odluka donosi u slučajevima kada strani diplomati, političari ili obični građani vrijeđaju ugled države ili su opasni i štetni za nju ili njezin režim.
Prije Vulina u tu je kategoriju svrstan švedski političar Carl Bildt kojeg pamtimo iz devedesetih godina iz doba pregovora u toku i nakon rata, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini. Odluka je donesena u trenutku kada je Bildt bio na vrlo visokoj međunarodnoj poziciji mirovnog posrednika EU za područje bivše Jugoslavije. Razlog je bio Bildtov komentar kako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odgovoran za ratne zločine nad srpskim stanovništvom u Oluji na jednak način na koji je šef SAO Krajine Mile Martić odgovoran za ratne zločine počinjene nad Hrvatima. Za Tuđmana svakako i više nego dovoljno da Bildta proglasi nepoželjnim.
Osim njega, prije dvije godine dolazak u Hrvatsku zabranjen je već spomenutom Šešelju nakon prvostupanjske presude Haaškog suda kojom je ovaj nepravomoćno oslobođen odgovornosti za ratne zločine. “Draga moja Kolinda, spremi se, spremi, uskoro ti dolazim u službeni posjet”, poručio je tada radikal predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i „zaradio“ crveni karton.
Broj nepoželjnih diplomata puno je veći. Jedan iz američkog veleposlanstva protjeran nakon što je skrivio prometnu nesreću u Zagrebu. Slično je prošao i jedan Gruzijac iz OESS-a, kao i više Iranaca prije dvadesetak godina kojima je zamjereno da imaju znatno više akreditiranih diplomata u Zagrebu, nego što je to primjereno veličini i važnosti Hrvatske, a prije koji tjedan protjeran je i ruski diplomat zbog navodnog trovanja dvostrukog ruskog špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri u Engleskoj.
Među slične primjere iz država Europske unije, spada i slučaj iz 2009. godine kada je Slovačka zabranila mađarskom predsjedniku Laszlou Solyomu ulazak na svoj teritorij gdje je trebao otkriti kip kralja Stjepana. Premda su Mađari taj posjet proglasili neslužbenim, Slovaci su ga smatrali provokacijom, s obzirom da se kip trebao postaviti točno 21. kolovoza, na dan kada su 1968. u Čehoslovačku ušle trupe Varšavskog pakta, uključujući i mađarske, kako bi ugušile Praško proljeće. Mađarska je Slovačku tužila Europskoj komisiji tvrdeći da Slovačka zabranom krši slobodu kretanja koja je zajamčena europskim zakonima, na što se sada poziva i Vulin, ali nisu dobili zadovoljavajući odgovor, pa su sami tužili Slovačku na Sudu EU, gdje su 2012. godine odbijeni s obrazloženjem da posjeti državnih dužnosnika spadaju u domenu diplomatskih odnosa, a ne slobode kretanja te stoga ovise o pristanku zemlje domaćina.
Političari jedno, kriminalci drugo
Pokazalo se, međutim, da su diplomati i političari jedno, a kriminalci drugo. Hrvatska je godinama srpskom podzemlju služila kao rezervna domovina, pa je manje-više svaki od momaka s vrućeg beogradskog asfalta, uz srpski pasoš, u džepu imao i hrvatsku putovnicu. Cijela priča započela je s nestankom 900 putovnica iz tzv. „mostarskog kontingenta“ krajem devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ukradene putovnice iz konzulata Republike Hrvatske u Mostaru jedna su od žešćih sramota, s obzirom da do njih nisu došli samo srpski kriminalci, nego i druge europske hulje. Ipak, srpski su prednjačili, posebno pripadnici zemunskog klana – od Veselina Vukotića Veska koji je uhapšen u Madridu 2006. godine, nakon 16 godina bijega, s putovnicom na ime Ludvig Bulić. Iz „mostarskog kontingenta“ opskrbili su se i čuveni Darko Šarić, koji se povezivao s ubojstvom Ive Pukanića i Bojovićev kum Cvetko Simić, dok je član zemunskog klana Sretko Kalinić osobno 2006. na šalteru policije u Zagrebu preuzeo isprave na ime Drage Cesara. Lažne dokumente, tvrdili su mediji, “sredio” mu je Cvetko Simić, koji je surađivao sa službama u cijeloj regiji. Lažni identitet na originalnom obrascu putovnice imali su i zapovjednik „crvenih beretki“ Milorad Ulemek Legija, pa Zvezdan Jovanović te Andrija Drašković, ali i general Ante Gotovina, koji je pod lažnim imenom Kristijan Horvat bježao od Haškog suda.
Cijena? Prava sitnica, između osam i 26 tisuća eura. Ako bi se ipak odlučio krenuti za Hrvatsku, za Vulina to i nije neka para. Vjerojatno bi ovaj bivši JUL-ovac, preko svojih pajdaša, lako ispod stola mogao dobiti putovnicu besplatno. I tako ga, usprkos velikom trudu koji ulaže da ga sa zapadne strane Dunava zamrze, malo tko u Hrvatskoj može prepoznati. Svakako manje nego Svetlanu Ražnatović Cecu, Arkanovu udovicu, koja se zbog bivšeg muža također nalazi na „crnoj listi“.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
