Prenosimo njeno pismo u cjelosti:
Dragi prijatelji,
O naglom kraju bezbrižnosti nakon šokantnog smaknuća ne treba da vam pričam. Vama je to sve poznato. Čim je Evropa odustala od odbrane Sarajeva protiv nedemokratske sile, zajedno smo uvidjeli opasnost koja se nadvila nad Starim kontinentom.
Istina, mnogo sam mislila o vama ovih dana u Parizu. Uz gorki osjećaj «déjà vu (de-ža-vu). Čak su u crno odjeveni napadači, koji su u Charlie Hebdo (Šarli Ebdo) prozivali imenom svoje mete i pucali u jednog po jednog u glavu ili u srce, ličili po svemu na Arkanovce. I način na koji se Francuska digla na noge protiv svake vrste fanatizma me podsjetio na predratne mirovne proteste na sarajevskim ulicama. Bolje od mene znate da, ma koliko važan, građanski otpor nije dovoljan da se razbija dinamika prirodnog savezništva između ekstremističkih manjina. Bili crni ili zeleni, fašisti dijele svakako zajednički cilj, a to je uništavanje svake slobode i svake vrste multikultularnosti u oduvijek multikulturalnoj Evropi. A nista čudno da je Francuska na udaru kad od svih evropskih država, ima najveći broj i Jevreja – 600.000 i muslimana – oko 5 miliona, te je prva sekularna republika temeljena na «liberté-égalité-fraternité» /«sloboda-jednakost-bratstvo».
Za razliku od Vas, malo ko je razumio da Charlie Hebdo nije ciljan zbog jedne karikature kao što nije Oslobođenje sravnjeno sa zemljom zbog jedne naslovne stranice nego zbog simbola slobode i pluralizma koji je predstavljalo. Antiklerikalni, u duhu francuske revolucije i njene svjetle strane koja je izrodila prvu deklaraciju o ljudskim pravima u svijetu, Charlie Hebdo je oduvijek bio na prvoj borbenoj liniji protiv jednoumlja, nasilje i mržnje. Kad su hladnokrvne ubice upale u redakciju 7.januara, prvi nedjeljni sastanak u novoj godini bio posvećen borbi protiv ksenofobija, uključujući i islamofobiju. Denuncirali su svaku instrumentalizaciju religije, braneći Muhameda u jednoj karikaturi gdje kaže na račun fanatika: «Teško je meni biti voljen od idiota.»
Mnoge sličnosti vidim između erdutskih mladića, besposlenih i lakog plijena za manipulaciju, koji su bili u redovima Škorpiona 1995, i ovih mladića iz Francuske koji su ubili četvoricu karikaturista, koji su bili moderna inkarnacija Montesquieu-a, Voltaire-a, Rousseau-a i Diderot-a. Pozivali se i jedni i drugi na naciju, vjeru i odbranu samoproklamovane bespravne države krojene krvlju da bi legitimisali nelegitimno i uključili se u specijalne jedinice, te postali ubitačne pesnice ludila svojih fanatičnih poglavara. Jedni i drugi su blagoslovljeni za zločine koje su počinili od strane svojih vjerskih predstavnika. Kompromis sa ovim prvima je doveo do novog genocida u srcu Evrope. Takva zaslijepljenost se ne smije ponoviti.
Sami znate, dragi prijatelji, da nema tu nikakvog sudara civilizacija, jer univerzalne vrijednosti pripadaju cijelom svijetu, a fanatizam nikad neće biti jedna civilizacija. Fašizam nema boje ni vjere, iako su, kroz historiju, sve religije u određenom trenutku proizvele obskurantizam i neki oblik fašizma. Naravno da se zbog djela jedne šake fanatika iz njihovi redova, Muslimani Evrope plaše anti-muslimanske reakcije i jos bržeg uspona ekstremne desnice, kao što se Bosna i Hercegovina plaši dalje izolacije i guranja izvan evropske porodice kojoj pripada. Vijekovima, Bosna i Hercegovina je dokazala da islam nije nekompatibilan sa Zapadom iako sada jedna radikalizirana manjina pokušava izmisliti novi anti-zapadni i ratni Islam. Svjesna sam da se poneki tajno raduju što nam se to dešava jer je prije dvadesetak godine Evropa izdala svoje vrijednosti u Bosni. Dragi prijatelji, računam na vas kao što ste mogli na mene tada računati, da ih ubijedite da umjesto toga, Bosna i Hercegovina može dići svoj glas i upozoriti i Francusku i cijelu Evropu na zamke u koje smo vas gurali i koje treba izbjegavati da bi se spriječila dalja radikalizacija i sektaštvo sa različitih strana.
U XXI vijeku, na Starom kontinentu, se nastavlja umirati zbog slobode izražavanja, zbog etničke ili vjerske pripadnosti, zbog političkog opredjeljenja kao u Norveškoj nakon Breivikovog ubilačkog pohoda na laburiste 2011. Čak se ratuje u Ukrajini. Nemojte ostati po strani. Svi zajedno moramo sve učiniti da: fašisti svih boja no passaran!
