Profesionalni prognozeri vole kazati da je pravljenje prognoza teško, posebno o budućnosti. Ovdje su, ipak, neke od ključnih tema i pitanja koja će izgledno oblikovati svjetske događaje 2018. godine.
Da li će Muellerova istraga o Rusiji okončati Trumpov predsjednički mandat?
Američki predsjednik Donald Trump (Tramp) nije očekivao da će biti “Osoba godine” lista Time za 2017. Međutim, 2018. bi mogla biti godina u kojoj ćemo dobiti jasniju ideju o nasljedstvu koje će on ostaviti.
Prije svega, trebalo bi postati jasnije koliko daleko istraživanje tužioca Roberta Muellera (Miler), o navodnom dosluhu sa Rusijom tokom izbora 2016. godine, može ići.
Daljnja hapšenja visokih zvaničnika bi mogla značiti da istražitelji imaju korisne informacije koje su dobili od ključnih pojedinaca, naročito bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Mikea Flynna (Majk Flin), kao i Trumpovog pomoćnika Georgea Papadopoulosa (Džordž Papadopolos), koji im sada pomažu sa upitima.
Do sada smo imali brojne glasine, no malo detalja. Pravo pitanje koje se postavlja jeste – da li Mueller može prikačiti Trumpu dokaze o zavjeri.
Ako tužilac ne može doći do samog Trumpa, onda bi neki od Trumpovih problema sa Rusijom mogli biti ublaženi.
Međutim, ukoliko postane jasno da su predsjednik ili njegovi bliži saradnici pokušali da iskrive pravdu, onda će se situacija naglo promijeniti.
Američki politički stručnjaci nisu usaglašeni u vjerovanju da republikanci neće opozvati Trumpa u 2018. godini, ali računica bi se mogla promijeniti ako demokrate uspiju iskoristiti njihovu nepopularnost i tokom izbora u novembru preuzmu kontrolu nad Senatom ili Kongresom.
Hoće li Trump ili Sjeverna Koreja rizikovati da sa hvalisanja pređu na vojnu akciju?
Na mnogo načina, lakše je predvidjeti vjerovatnu putanju događaja koji se vezuju za Sjevernu Koreju. Imajući na umu dosadašnje događaje, djeluje gotovo sigurno da će Kim Jong-un (Kim Džong Un) nastaviti sa testiranjem moćnih bombi i raketa.
Kako se sposobnosti Pjongjanga da pogodi američko kopno povećavaju, Washington će tako postati sve agresivniji – ali će i dalje oklijevati da krene u bilo kakvu vrstu napada koji bi mogao pokrenuti razarajuće događaje.
Najočiglednije je da li će Trump ignorisati zvukove upozorenja koji dolaze iz Pentagona i šire, te pokušati ukloniti režim sjevernokorejskog lidera i vojni program oružja.
Za sada, i Japan i Južna Koreja ostaju izuzetno oprezni o pitanju jednostranog američkog napada, dok zvanični Seul uporno tvrdi da bi želio staviti veto na bilo kakve slične akcije.
Washingtonov dugogodišnji savez sa Južnom Korejom znači da bi Trump trebao, barem u teoriji, dobiti pristanak Seula prije nego što pokuša srušiti sjevernokorejski testni projektil koristeći presretače koji se nalaze na regionalnoj zemlji.
Takva strategija bi bila visoko rizična – kredibilnost Washingtona bi trpila ukoliko bi presretač raketa promašio svoju metu.
Osim nuklearne prijetnje, ne treba zanemariti rastuće sajber sposobnosti Pjongjanga. Njihovi sumnjičavi napori da uđu u električnu mrežu SAD-a bi mogli eskalirati u napade na kritičnu infrastrukturu.
Treba, također, Rusiju i Kinu držati na oprezu. Moskva je do sada pružala široku podršku nuklearnim ambicijama Pjongjanga, dok su iz Pekinga bili mnogo oprezniji.
Da li će višestruka kriza unutar Evrope doći do krizne tačke?
Ovo je bila promjenjiva godina za Evropu. Nakon šoka koji je donio Brexit (Bregzit) u 2016. godini, Francuska i Holandija odbranile su se na izborima od ultradesnice.
No, kancelarka Angela Merkel izašla je iz oktobarskih izbora u Njemačkoj sa umanjenom podrškom i boreći se da oformi održivu koalicionu vladu. Ovo znači da bi birači ponovo mogli izaći na izbore sljedeće godine.
Iznenađujuće jaka podrška za katalonske partije za nezavisnost na decembarskim izborima, znači da će tenzije unutar Španije biti predmet razgovora i ove godine, uz velike šanse da će biti održan još jedan referendum o nezavisnosti.
Problem je u tome što niti jedan od problema unutar Velike Britanije nije nestao – frustracije oko vladinih politika o migracijama, kontinuirana borba da se zadrži jedinstvena valuta, kao i, naravno, neprekidna trauma o tome kako će Brexit funkcionisati.
Važnost ovog posljednjeg problema će eskalirati tokom 2018. godine kako britanski i pregovarači Evropske unije budu pokušavali transformisati preliminarni decembarski u izvodljiv dogovor prije nego što Britanija napusti Uniju u martu 2019.
Taj postupak će, neizbježno, naići na probleme i ostaje vjerovatno da bi moglo doći do novih izbora u Velikoj Britaniji ili čak do još jednog referenduma.
Ultradesnica nije, također, nestala. Rezultati lokalnih i nacionalnih izbora u Belgiji, Češkoj Republici, Holandiji, Finskoj, Mađarskoj, Irskoj, Italiji i Švedskoj bit će posmatrani iz ugla traženja znakova prema kojima populisti osvajaju teren.
Hoće li izbiti novi sukob dok američki uticaj na Srednjem istoku blijedi?
Nakon buke i bijesa koji su uslijedili poslije Trumpove odluke da pomjeri američku ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalem, u 2018. će Amerika biti mnogo manje u središtu događaja u regionu.
Američke snage će nastaviti da uklanjaju ostatke Islamske države Iraka i Levanta (IDIL) i ostalih militantnih grupa, ali Washington će nastaviti da, kada su u pitanju dešavanja između Saudijske Arabije i Irana, intenzivnije zauzima mjesto u pozadini.
Sa Teheranom koji izgleda da je pojačao svoj uticaj u Iraku i Siriji ove godine, očekivano je da se Saudijska Arabija i saveznici iz zemalja Zaljeva odupru još jače svojim šiitskim rivalima.
Rat u Jemenu će, najvjerovatnije, ostati najkrvaviji teatar, humanitarna katastrofa koja je uveliko nevidljiva od ostatka svijeta.
Kao dodatak, neki od analitičara vjeruju da Rijad u tišini podstiče Izrael da razmisli o još jednom ratu u Libanu kako bi potisnuli punomoćnike iranskog Hezbolaha.
Još jedna priča koja će biti vrijedna praćenja bit će podsticaj kurdskih grupa ka većem uticaju unutar Turske, Sirije i naročito Iraka, gdje su natezanja postala naročito ozbiljna nakon septembarskog referenduma o nezavisnosti.
Da li ćemo u 2018. vidjeti rastuće promjene u vlasti Rusije i Kine?
Na koncu, 2017. godina je bila dobra za lidere Moskve i Pekinga. Dok Zapad ostaje zaglavlje u domaćoj krizi, kineski predsjednik Xi Jinping (Si Đinping) i ruski Vladimir Putin nikad više nisu stvari držali pod kontrolom kao do sada.
Međutim, ispod površine, te pretpostavke se već testiraju.
Rusija je već vidjela niz antivladinih i antikorupcijskih protesta tokom 2017. za koje se Putin, bez sumnje, nada da će ih izbjeći naredne godine jer jedini imaju izglede da zakomplikuju predsjedničke izbore, za koje je on siguran da će osvojiti.
Također, odaziv bi se mogao smanjiti – opozicionar i antikorupcijski aktivista Aleksej Navaljni pozvao je na bojkot nakon što mu je zabranjeno da se kandiduje na izborima.
U Kini je tokom petogodišnjeg Kongresa komunističke partije u septembru, Xi osigurao svoju poziciju na mjestu najmoćnijeg kineskog lidera još od Maoa.
Ipak, postoje znakovi tihog nezadovoljstva i protesta, naročito u Hong Kongu.
