Te da je jedan u Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako da se na ove tri vrste dijeli tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su došli sa njime od Allaha.
Svaka od ovih vrsta je nužna jedna drugoj. Ni jedna vrste se ne može odvojiti od one druge. Pa ko dođe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije ništa drugo osim što nije došao sa tevhidom u njegovom potpunom liku…
Prva vrsta: Tevhid rububijeta i vlasti
To je potvrđivanje da je Allah, Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. Te da On daje život i smrt, korist i štetu. Da se On izdvaja i samo On se odaziva na dovu u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U Njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učini ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader.
Ova vrsta tehivda nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tevhidul uluhijeta. Zato što je Allah , govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tevhida jedino Allahu. Uzvišeni Allah kaže:
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?’ ‘Allah’, reći će oni. A ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?” (Junus, 31)
I kaže:
“A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Ez-Zuhruf, 87)
I kaže:
“A ako ih upitaš: ‘Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?’, sigurno će reći: ‘Allah!’” (El-Ankebut, 63)
I kaže:
“Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (En-Neml, 62)
Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali pored toga nisu postali time muslimani. Nego je Allah , rekao:
“Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.” (Jusuf, 106)
Mudžahid je o ovom ajetu rekao: ‘Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ΄Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje΄. Ovo je bio iman sa širkom u njihovom ibadetu nekom drugom’. Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn-Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak i slično tome.
Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć (dakle, vjerovali su u Allaha i da je On stvoritelj, ali ih to nije učinilo muslimanima, jer su činili širk, op.PV). Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na Ibrahimovoj, vjeri (a Ibrahim alejhisselam je bio musliman, op.PV). Pa je Uzvišeni Allah objavio:
“Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.” (Jusuf, 106)
Druga vrsta: Tevhidul esmai ve siffat
To je potvrda da je Allah Sveznajući, i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da ga ne obuzima san ili drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Slavljen, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu mu pripisuju. I mnoga druga lijepa imena i veličanstvena svojstva.
Ovo takođe nije dovoljno da bi se postigao islam (tj. da bi se bilo musliman, op.PV), nego se mora doći i sa onim njegovim nužnim od tevhidu rububijeta i uluhijeta.
Treća vrsta: Tevhidul-uluhijet
On se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha. Od toga je u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu. Na tome se temelji iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu, javnih i tajnih. I to samo Njemu bez primjese širka. Od toga se ništa nikome ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tevhid koji sadrže riječi Uzvišenog:
“Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo.” (El-Fatiha, 5)
Ova vrsta tevhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ΄La ilahe illallah΄. Bog je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, štovanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljenje knjige. Po njemu su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika Vatre.”
Značenje tevhida uluhijeta[1]: Na robu je da prizna i bude ubjeđen da je Allah taj koji posjeduje božanstvenost nad svim svojim stvorenjima, te da samo On zaslužuje da Mu se ibadet čini, i nije dozvoljeno vršiti bilo kakav ibadet poput dove, namaza, traženja pomoći, oslanjanja, straha[2], nade[3], klanja, zavjeta i sl., osim Allahu Jedinome, a ko uradi nešto od spomenutog nekom mimo Allaha, taj je mušrik kafir, kao što kaže Allah Uzvišeni:
„A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.“ (El-Mu’minun, 117).
