Jedan od najboljih opisa ljubavi pružio je veliki islamski učenjak Ibnu-l-Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah, slijedećim riječima:
„Sve kretnje, bilo u višim ili nižim svjetovima, rezultat su volje i ljubavi.
S njom i radi nje se pokreće kosmos.
Ljubav je osnovni razlog djela i njihov cilj.
S njom i radi nje su stvoreni svjetovi. U kosmosu se ne desi niti jedan pokret, a da nije rezultat volje i ljubavi koja je njegov uzrok i cilj.
Suština ljubavi jeste kretanje duše onog koji voli prema svom voljenom. Ljubav je ustvari neprestano kretanje.
Vrhunac ljubavi je obožavanje, poniznost, skrušenost i potpuna predanost i pokornost voljenom.
Ljubav je istina s kojom, i radi koje su stvorena nebesa i Zemlja, ovaj i Onaj svijet.
Istina s kojom i radi koje su stvorena sva stvorenja jeste obožavanje samo Allaha, dž.š., a to je vrhunac ljubavi prema Njemu.
To je skrušenost, poniznost i pridržavanje svih Njegovih naredbi i zabrana, smatranje istinitim Njegove nagrade i kazne.
Radi ovoga je Allah, dž.š., slao poslanike, objavio knjige, stvorio Džennet i Džehennem, nebesa i Zemlju.“
_________________________________________________
Da nije ljubavi ne bi Sunce sjalo, niti bi Zemlju prekrila svjetlost njenog Gospodara, darujući joj toplinu i život.
Da nije ljubavi ne bi se isprepletale grane u udaljenoj šumi, niti bi gazela imala milosti prema svom mladunčetu u svom dalekom leglu.
Da nije ljubavi ne bi se spojilo brdo s brdom u izolovanoj dolini, niti bi iz izvora tekao potok hitajući ka moru.
Da nije ljubavi nebesa ne bi plakala da oplode Zemlju, niti bi se Zemlja nasmijala iznjedrivši proljećno cvijeće.
