Godine 1938. u proviniciji Kahraman, na jugu Anadolije, srce Mustafe Karakoyuna, koji je tada imao 15 godina zaigralo je u ljubavi za tri godine starijom Dundo Kiraš.
Tada je Mustafa, koji je prvi put u životu osjetio ljubav, obavijestio svog oca o želju da se vjenča sa ovom djevojkom. Njegov zahtjev je odbijen i njegove nade su porušene.
Mustafa priča: “Tada sam osjetio težak udarac. Skoro da sam izgubio želju za životom i prijavio sam se u vojsku.”
Mustafa se u selo vratio četiri godine kasnije, i zatekao svoju voljenu kako se udala za drugoga i dobila već i dijete. Od prevelike tuge nije mogao tu ostati, pa se odselio u grad Goksun gdje je formirao porodicu i dobio djecu. Ova priča se mogla ovdje završiti, kao što je slučaj sa brojnim tužnim ljubavnim pričama, ali nije. Sudbina je predodredila Mustafi drugačiji obrt.
Mustafina supruga je preselila, djeca odrasla a Mustafa je bio prinuđen doći živjeti u dom za stare. Tu mu je prišla jedna od stanarki i kazala: “Mustafa, šta radiš ti ovdje?” On kaže: “Pogledao sam je i rekao: “Ja te ne poznajem, ko si ti?” Ona je odgovorila: “Ja sam Dundo, kako me ne prepoznaješ?”
Naredne dane iskoristili su da se podsjete na prethodnih 77 godina i da dvoje voljenih jedno drugome ispričaju svoje priče. Tada su i odlučili da se vjenčaju. Ali, njihova odluka o braku sada je bila osuđena i odbačena od njihove djece.
Dundo je bila puno pogođena odbijanjem njene djece. Plakala je puno i govorila Mustafi: “Uzmi me i odvedi me odavde, spasi me ovoga.” Mustafa nije mogao više izdržati njenu tugu, pa su jedne noći pokušali pobjeći iz doma, ali su ih čuvari otkrili i vratili.
Upravnik doma je pozvao Mustafu i ukazao mu na grešku koju je napravio, ali mu je Mustafa odgovorio: “Ako se ne vjenčamo, opet ćemo pobjeći. Mi nemamo drugog izbora.” Mustafa je ovoga puta bio uporan i odlučan da niko ne može spriječiti njegov brak s voljenom ženom.
Kada je priča došla do gradonačelnika Goksuna, Husejna Čoškuna Aydina, on se umiješao i uvjerio njihovu djecu da im dozvole da se vjenčaju.
Nakon decenija čekanja, Mustafa se oženio svojom voljenom i preselili su se da žive u svoj zajednički stan. Ovi “mladenci” imaju preko 90 godina.
Na kraju, Mustafa je kazao: “Ja sam veoma sretan, hvala Allahu, On me je na kraju sastavio sa mojom voljenom. Molim Allaha da sastavi sve zaljubljene pa makar i nakon 80 godina.”
Iako ne može govoriti zbog silnog umora, osmjeh na licu starice govori o ostvarenju dugo očekivane sreće.
