Advija Ibrahimović u genocidu u Srebrenici izgubila je oba roditelja. Javnost je se posebno sjeća po govoru na otvaranju Memorijalnog centra u Potočarima, koji je tada mnogima, pa i prisutnom Bilu Klintonu (Bill Clinton) izazvao suze.
Gledajući kako švedski kralj Karl Gustav na svečanoj ceremoniji uručuje Nobelovu nagradu Peteru Handkeu, poznatom po tome što je negirao genocid u Srebrenici, i pozvao na odbranu Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije i Savezne Republike Jugoslavije te haškog optuženika za ratne zločine, Ibrahimović kaže da se u tom momentu Alfred Nobel ”okrenuo u grobu”.
– Iz ugla žrtve nekako smo navikli da svako i svaka fukara može da nas ponižava, minimizira, a da pri tome budu nagrađeni. Svjetska je sramota da se veliča zagovornik Miloševićeve ideologije, a još veća sramota Komiteta, koji može nagraditi čovjeka čija ideologija se kosi s onim za što se Nobel zalagao. Onda se pitam gdje ide ovaj svijet i postoji li nešto na ovom dunjaluku što je sveto. A onda se vratim u genocidne 90-te, pa kontam i tada je Evropi bilo svejedno što nas ubijaju i tada su prekrili rukama uši da ne čuju jecaje majki, očeva, oskrnavljene djece. Možda da nismo Bošnjaci, a da smo Jevreji, bi li nas opet ovako tretirali? Ne želim da znam kakva su djela koja stvara Handke, ali uvjerena sam da su devijantna kao i njegovi stavovi. Tužna sam i strašna je ova bol svaki put kada nam sipaju so na naše rane – kaže Ibrahimović.
