Genocid započet 1992. godine posljednjih godina je dovršen administrativnim progonom Bošnjaka sa spiskova i listi živih ljudi.
Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine odbacio je žalbu za poništenje izbora u Srebrenici koju sam podnio kao kandidat za načelnika opštine zbog ozbiljnog narušavanja izbornog procesa te povrede biračkog prava građana Bosne i Hercegovine. Odluku ću poštovati, jer sam čovjek koji vjeruje u vladavinu zakona. Tako sam odgojen i obrazovan, tako sam radio i tako ću nastaviti raditi. Istovremeno, kao legalista i kao odgovoran građanin, spreman sam učiniti sve što je u okviru zakona i Ustava Bosne i Hercegovine da se borim za zaštitu prava glasa svakog Srebreničana.
Prije svega, javnosti Bosne i Hercegovine i svima onima koji prate događaje u vezi sa izborima u Srebrenici, želim da poručim da pravna bitka koju vodimo ja i advokat Nedim Ademović nije bitka za fotelju i položaj. Ona je bitka za vladavinu zakona te za zaštitu biračkog prava prognanih i povratnika, diskriminisanih i potlačenih. Prije par godina advokat Ademović je bio prvi na braniku pravne borbe protiv diskriminacije naše djece u Konjević Polju, te i dan danas se bori za pravo da bosanski jezik, naš maternji, zovemo svojim u institucijama entiteta RS. Dok mnogi pričaju priče, troše vrijeme na lične obračune sa mnom, vrijeđajući inteligenciju povratnika i svih onih kojima je Srebrenica u srcu, mi pokušavamo pokazati da postoje stvari koje se mogu uraditi, koje su veće od raznoraznih saopštenja za javnost te koje su važne za godine pred nama.
Opština Srebrenica je 1991. godine na Popisu stanovništva imala 36.666 stanovnika, od čega je 27 i po hiljada bilo Bošnjaka, a 8.300 Srba. Na biračkom spisku je na ovim izborima bilo 8.000 Srba i 3.000 Bošnjaka. Genocid započet 1992. godine posljednjih godina je dovršen administrativnim progonom Bošnjaka sa spiskova i listi živih ljudi. Zbog toga je važno da Vam ispričam sve ono što smatram spornim i zbog čega se nastavljamo boriti za ponavljanje izbora.
Odbrana zakonitosti
Na slučaju lokalnih izbora u Srebrenici branimo nekoliko stvari koje su izuzetno važne za sve naredne izbore. Prva je osiguranje prava državljana BiH koji se na dan izbora ne nalaze u zemlji da glasaju i učestvuju u izbornom procesu. Isto je međunarodni standard te nije stran zemljama Evropske unije, pa ni Sjedinjenim Američkim Državama. I dok se tamo isto pravo širi, utvrđuje mogućnost ‘ranog glasanja’, samo kod nas se izgleda sužava. Jasno, sve je upereno protiv naših građana u inostranstvu, od kojih velika većina dolazi iz zajednica u kojima njihov narod ni politički ni brojno nije dominantan. Dakle, efektivnom odlukom postavljanja limita u praksi spram ove kategorije, institucije direktno učestvuju u potvrđivanju rezultata etničkog čišćenja i umanjuju mogućnost zastupljenosti interesa Bošnjaka i Hrvata tamo gdje su brojno manjinski u RS-u ili Srba tamo gdje su brojno manjinski u Federaciji. Mi se protiv toga borimo.
Druga stvar je borba protiv nelegalnog ‘uvoza’ birača koji sa fiktivnim prijavama i isteklim ličnim kartama glasaju na izborima. Jasno vam je, izborni sistem koji biračka mjesta povjerava strankama, doveo je do toga da teorijski predviđena međusobna kontrola ne postoji, jer u podjeli na dvije struje, kao što je bio slučaj u Srebrenici, neke prevare koje je učinila Koalicija predvođena SNSD-om ostaju neotkrivene. Dakle, i tu Srebrenica treba da bude poruka, u borbi za depolitizaciju nadziranja izbornog procesa. Na to se nadovezuje i naša borba protiv uplitanja snaga specijalnih jedinica MUP-a RS-a u izborni proces, gdje neke politike zastrašivanjem žele ugroziti izbore.
Treća stvar je insistiranje na konačnom čišćenju biračkih spiskova. Zbog izostanka adekvatne kontrole nad istim, na hiljade mrtvih širom RS-a su na listama, a onda se njihovim imenom i prezimenom koriste vladajuće političke stranke da dodatno oštete zakonitost provođenja izbora.
Prema Apelacionom odjelu Suda BiH smo uputili jasne dokaze koji ukazuju da je velikom broju glasača neopravdano uskraćeno aktivno pravo glasa, a da je upravo broj takvih glasača mogao uticati na samu odluku o izboru, da je izborni materijal otet i stavljen pod kontrolu od strane MUP-a RS-a, i konačno da prijave sa terena ukazuju na masovnu pojavu nezakonitih glasova zbog glasanja po osnovu nevažećih dokumenata.
Prevareni građani
Centralna izborna komisija je na svojoj zvaničnoj web-stranici objavila vremenski plan aktivnosti provođenja izbora 2016. godine. U skladu sa tim vremenskim planom, glasački listići su trebali biti upućeni u inostranstvo putem pošte glasačima od 13. do 18. 08. 2016. godine. Međutim, navedeno nije realizirano u zadatom vremenskom roku. Listići su upućeni sa zakašnjenjem. Prva pošta je poslana 30. 08, a zadnja 06. 09. 2016. godine.
Međutim, to nije bio dovoljan argument CIK-u da produži rok za dostavljanje listića. Jednostavno, ovako su pravila u CIK-u: Oni mogu raditi protiv pravila, a istovremeno se pozivati na njih kada zbog svoje neodgovornosti nekome drugom bude narušeno pravo. Koristim ovu priliku da javno pohvalim rad i istrajnost dijela Centralne izborne komisije, koji je u ovom slučaju preglasan, unatoč neoborivim argumentima koji su govorili u prilog produženju rokova.
Istekle lične karte
Kao što je poznato, Izborni zakon i izborna pravila prepoznaju samo važeće dokumente Bosne i Hercegovine kao legalno sredstvo identificiranja na biračkom mjestu. To su vozačka dozvola, pasoš i lična karta. Sudu smo dostavili niz primjera i dokaza gdje pokazujemo da tamo gdje je vršena adekvatna kontrola postoji nesrazmjerno veći broj utvrđenih isteklih ličnih dokumenata, nego na drugim mjestima, što upućuje na propuste tamo gdje nije bilo nadzora. Nekolicina hrabrih aktivista, članova biračkih odbora i posmatrača je na pojedinim mjestima prevaru zaustavila. Tu se postavlja pitanje šta se dogodilo na drugim mjestima.
Već smo nebrojeno puta iz Srebrenice upozoravali na transport lica iz Srbije koja su na dan izbora glasali u Srebrenici. Nikada nije utvrđeno koji je broj ovih lica, da li glasaju u svoje ime ili za nekog drugog, te ko stoji iza organizacije prevoza.
Povratak u prošlost
U Narodnoj skupštini entiteta Republika Srpska su dodijeljene zahvalnice Biljani Plavšić, Radovanu Karadžiću i Nikoli Koljeviću. Jasno, NSRS i ima za šta da im bude zahvalna, jer su to njeni ideolozi. Time je, još jednom, vlast u Banja Luci potvrdila da je današnja politika nastavak ratne, samo drugim sredstvima. Objavljena su i nova ulaganja u sigurnosne i policijske strukture entiteta RS, najavljuju se formiranja nekih novih centara za obuku. Za šta da se obučavaju? Za nove upade po opštinskim zgradama kao što su to činili u Srebrenice prve sedmice oktobra? Ili za nešto još ozbiljnije?
Dok se Bošnjaci svađaju oko prolaznih stvari iz dnevne politike, iz Banja Luke sve upućuje da se tamo svaki korak odmjeri i da svaki ide prema dezintegraciji. Proračunato. Smišljeno. Strateški. Zato, naša borba danas se vodi olovkom, pameću i informacijama, a ne puškama. U toj borbi moramo biti korak ispred. Historija našeg opstanka se piše sada.
