Roditelji djece srpske nacionalnosti posljednjih sedmica bojkotiraju vrtić u Srebrenici koji je zaposlio novu vaspitačicu. Smeta im što nosi maramu, pa traže njenu smjenu.
Krajem maja Lejla Avdić je dobila posao u vrtiću Poletarac. Nekoliko dana poslije dobila je i peticiju koju je potpisala grupa roditelja djece srpske nacionalnosti, a kojom se traži njena smjena.
Roditelji u dokumentu obrazlažu da “odjevnim predmetima koji odražavaju nečije vjerske stavove nije mjesto u javnoj ustanovi koju pohađaju njihova djeca“.
„Ja zaista ne mogu da vjerujem da se nakon 20 godina može desiti da vas neko odbija samo zato što ste drugi i drugačiji“, ističe Avdić.
Njenom suprugu je, kaže, teško povjerovati da su se među potpisnicima našli susjedi, poznanici, ali i neki članovi međunarodnih organizacija.
„Ono što je meni još poražavajuće je da imamo učitelje koji su nosioci ove peticije, koji su potpisali, a uče bošnjačku i srpsku djecu. Meni je poražavajuće ovdje da imamo ljude koji rade u nevladinom sektoru, koji crpe sredstva na osnovu genocida 1995. godine, imamo ljude koji rade u UNDP-u”, kaže Muhamed Avdić.
Djeca ne dolaze u vrtić
Aleksandar Mlađenović je pravoslavni sveštenik u Srebrenici, a peticiju potpisuje kao član Savjeta roditelja u vrtiću Poletarac.
„Vidite, vezano za maramu kojom je pokrivena ta osoba, naravno da roditeljima smeta. Roditelji ne žele da se vaspitač na bilo koji način odvaja od jedne grupe djece. Velika većina roditelja koji su sa mnom razgovarali rekla mi je isto, tako da recimo dođe, da napravimo jednu paradigmu, pravoslavna monahinja u obdanište mi bi bili protiv toga. Velika većina roditelja je takvog stava”, smatra Mlađenović koji, dodaje, neće slati svoje dijete u obdanište dok je vaspitačica Lejla Avdić.
Suprotan stav ima glavni imam u Srebrenici, koji je također član Savjeta roditelja.
„Mnoge žene pravoslavne vjeroispovijesti nose marame, katolkinje… posebno stare. Naše žene nose marame. Dakle, marama je dio tradicije Bosne i Hercegovine stara stotinama godina i mi smo na to savršeno naviknuti“, kaže Damir Peštalić.
Tražilo se rješenje na sastanku Savjeta roditelja, ali bezuspješno.
Određeni broj djece srpske nacionalnosti i dalje ne dolazi u vrtić, niti će dok je Lejla tu.
‘Samo se vraćamo u prošlost’
Direktorica vrtića navodi da je nova radnica dobila mjesto adekvatno njenoj stručnoj spremi, a da nezakonitog zapošljavanja nije bilo.
“Nezakonitosti pri zapošljavanju, u smislu iskazane tvrdnje roditelja da nije bilo javnog konkursa, prosto sadrži jedno elementarno nepoznavanje tog dela priče, jer ne radi se o radnom odnosu, radi se o ugovoru o delu koji je potpisan na dva meseca. Dakle, ta vrsta angažmana ne poznaje institut javnog konkursa”, tvrdi Vesna Jovanović.
„Nekako se samo vraćamo u prošlost, umjesto da gradimo budućnost. I to zbog naše djece, nebitno da li su bošnjačke ili srpske nacionalnsoti“, zaključuje Lejla.
I jedna i druga strana kažu kako se nadaju pozitivnom ishodu ove priče. Za Lejlinu porodicu to je povlačenje peticije i nastavak rada u vrtiću.
„Za potpisnike peticije pozitivan ishod bi bio samo njen odlazak iz vrtića. S tim su se zahtjevom obratili i Republičkom pedagoškom zavodu i nadaju se njihovom odgovoru“, izvještava iz Srebrenice Arduana Pribinja.
