Svakoga dana slušamo izbjeglice sa Bliskog istoka koji su izgubili svoje najbliže i najmilije, koji su izgubili domove, koji bježe pred ludilom Islamske države, i to toliko da smo postali ne samo neosjetljivi nego su neki među nama prestali i da im vjeruju.
Ali ispovjest ove izbjeglice je toliko autentična i toliko strašna da nema osobe na ovom svijetu koja neće osjetiti bol u srcu kada je pročita i koja sa njom neće saosjećati, samo ako uključi mozak i zamisli događaje koje ona opisuje.
Njenu priču, koju prenosi “Humans of New York” u namjeri da svjetskoj javnosti otvori oči pred patnjom ovih ljudi, donosimo vam u cjelosti, i bez ikakvog daljeg komentara. Izjavu je dala na grčkom ostrvu Kos.
Dakle:
“Moj suprug i ja smo prodali sve što smo imali da bismo mogli da priuštimo put. Radili smo po 15 sati dnevno u Turskoj (tamo trenutno živi ogroman broj izbjeglica iz Sirije, prim. prev.) da bismo skupili dovoljno novca da odemo.
Krijumčar je stavio nas 152 na brodić. Čim smo vidjeli brod, mnogi od nas su htjeli da se vrate ali nam je on rekao da ko god odustane neće dobiti novac nazad. Nismo imali izbora.
Paluba i prostor ispod palube su bili krcati ljudima. Talasi su počeli da udaraju u brod pa je kapetan svima rekao da pobacaju prtljag u more. Udarili smo u stijenu, ali je kapetan rekao da ne brinemo. Voda je počela da ulazi u brod, ali nam je on ponovo rekao da ne brinemo.
Bili smo ispod palube i sve je počelo da se puni vodom. Bila je tolika gužva da nismo mogli da se pomjerimo. Svi su počeli da vrište. Mi smo bili posljednji koji su odatle izašli živi. Muž me je izvukao kroz prozor.
U moru, skinuo je svoj pojas za spasavanje i dao ga nekoj ženi. Plivali smo koliko smo god mogli.
Nakon nekoliko sati rekao mi je da je preumoran za dalje plivanje i da će se opustiti na leđima i odmoriti. Bilo je previše mračno i ništa nismo vidjeli. Talasi su bili veliki.
Mogla sam da ga čujem kako me doziva, ali smo se sve više i više udaljavali jedno od drugog.
Konačno, spasilački brod me je pronašao. Mog muža nisu uspjeli da pronađu.”
